Zadnji Toast: Noć Kad Se Sve Promijenilo
“Nemoj, molim te, nemoj sada…” šaptala sam kroz zube, gledajući u Lejlu kako ustaje sa stolice, čašu vina drži visoko iznad glave. Svi su već bili lagano pripiti, atmosfera je bila na rubu euforije i nervoze. Naš mali restoran u staroj jezgri Sarajeva bio je ispunjen smijehom, pjesmom i mirisom baklave. Ali ja sam osjećala kako mi srce lupa kao da će iskočiti iz grudi.
Lejla je bila moja sestra. Starija, uvijek glasnija, uvijek hrabrija. I uvijek je znala kad treba reći nešto što će sve promijeniti. “Dragi moji!” povikala je, a svi su se okrenuli prema njoj. “Emina i Dino…” zastala je, pogledala me ravno u oči. “Danas ste nas sve okupili da proslavimo vašu ljubav. Ali… zar nije vrijeme da svi znamo istinu?”
Osjetila sam kako Dino steže moju ruku ispod stola. Njegova majka, gospođa Azra, već je stisnula usne u tanku crtu. Moj otac, Enver, gledao je u pod, kao da ga se cijela scena ne tiče. Samo je moja majka, Jasmina, zurila u Lejlu s onim pogledom koji sam dobro poznavala – molila ju je očima da zašuti.
“Lejla, dosta!” prosiktala sam, ali ona me ignorirala. “Znam da svi mislite kako je ovo bajka, ali nije! Dino nije jedini koji ima tajne! Emina… reci im! Reci im zašto si zapravo otišla u Zagreb prošle zime!”
U tom trenutku vrijeme je stalo. Svi su gledali u mene. Osjetila sam kako mi obrazi gore, a ruke mi drhte. Dino me pogledao zbunjeno. “Emina? O čemu ona priča?”
Nisam mogla disati. Sjećanja su navirala – hladni zagrebački stan, poruke koje sam skrivala od svih, razgovori s Amelom koji su trajali do kasno u noć. Nisam ga prevarila, ali sam bila blizu. Bila sam slaba, usamljena i željna nečije pažnje dok je Dino radio po cijele dane u Njemačkoj.
“Nisam… nije bilo ništa”, prošaptala sam. Lejla se nasmijala gorko. “Nije bilo ništa? Onda zašto si plakala svaku noć kad si se vratila? Zašto si mi rekla da ne znaš voliš li ga više?”
Dino je pustio moju ruku. Ustao je naglo, stolica je pala na pod uz glasan tresak. “Emina? Je li to istina?”
Suze su mi navrle na oči. “Dino… bila sam izgubljena. Bila sam sama… Ti si bio daleko… Nisam te htjela povrijediti…”
Gosti su šaptali, neki su već ustajali od stola, neugodno im je bilo prisustvovati tuđoj tragediji. Moja majka je plakala tiho, otac je i dalje gledao u pod.
Dino me gledao kao da me prvi put vidi. “Zašto mi nisi rekla? Zašto si lagala?”
“Nisam lagala! Samo… nisam znala kako ti reći! Bojala sam se da ćeš otići!”
Lejla je sjela natrag, zadovoljna što je istina izašla na vidjelo. Dino je izašao iz restorana bez riječi. Ja sam ostala stajati usred sale, osjećajući se kao dijete koje su svi ostavili.
Nakon nekoliko minuta tišine, Lejla se nagnula prema meni i šapnula: “Bolje sada nego kasnije. Nisi ga smjela lagati.”
Pogledala sam ju s mržnjom koju nisam znala da mogu osjećati prema vlastitoj sestri. “Ti si mi sestra! Kako si mogla ovo napraviti na moj dan?”
Ona je slegnula ramenima. “Bolje istina nego lažna sreća. Mama i tata su isto znali, samo nisu imali hrabrosti reći ti u lice. Svi smo znali da nešto nije u redu između vas dvoje.”
Gledala sam oko sebe – svi pogledi bili su uprti u mene. Osjećala sam se gola pred svima njima.
Kasnije te noći pronašla sam Dinu na mostu iznad Miljacke. Stajao je naslonjen na ogradu, gledao u rijeku.
“Dino… molim te… oprosti mi… Nisam htjela ništa uništiti… Samo sam bila slaba…”
Okrenuo se prema meni, oči su mu bile crvene od suza.
“Emina… volio sam te više od svega na svijetu. Ali ne mogu živjeti s lažima. Ako nisi sigurna u mene, onda nema smisla da nastavljamo dalje.”
Pokušala sam ga zagrliti, ali se odmaknuo.
“Možda bi bilo bolje da svatko krene svojim putem”, rekao je tiho.
Vratila sam se kući sama te noći. Majka me dočekala na vratima.
“Znaš… ljubav nije samo bajka”, rekla je tiho. “Ali ni obitelj nije uvijek utočište kakvo zamišljamo. Nekad nas najviše povrijede oni koji nas najviše vole.”
Sjedila sam do zore na prozoru svoje stare sobe i pitala se – može li obitelj zaista uništiti ljubav koju smo gradili godinama? Ili smo sami sebi najveći neprijatelji?
Što vi mislite – može li ljubav preživjeti izdaju i obiteljske tajne? Je li bolje živjeti u laži ili riskirati sve zbog istine?