Pismo ljubavnici mog muža — Pet godina kasnije: Ostala si samo sjena

“Nadam se da imaš vremena pročitati ovo, Jadra.” Nisam ti nikada mogla izgovoriti ime na glas, uvijek je u mojoj glavi bio samo zvuk stisnutih zuba. Sjedim noćas sama, u onoj istoj kuhinji gdje sam prije pet godina pronašla tvoju poruku na njegovom mobitelu, onu gdje si mu napisala kako ti nedostaje i kako ne možeš izdržati još jedan dan bez njega. Sjećam se kako mi se mrak navukao pred oči, ruke su mi drhtale iznad sudopera, a suze su mi ispadale u čaj koji nikad nisam popila. Bila si drska, sigurna u sebe, uvjerena da to što živiš s majkom u Drnišu nije ograničenje, nego prednost. I da, priznajem ti — tada sam ti zavidjela.