Na svoj peti rođendan, dok se borim s teškom bolešću, ostvarila mi se najveća želja – postala sam vatrogaskinja na jedan dan. Uz podršku roditelja, vatrogasaca i cijele zajednice, doživjela sam trenutke koje nikada neću zaboraviti. Ova priča govori o hrabrosti, ljubavi i snazi zajedništva u najtežim trenucima.
Moje ime je Lana i imam devet godina. Ove godine sam naučila da ponekad ljudi ne vide dijete, već samo ono što im smeta – moju dugu, kovrčavu kosu. Ovo je priča o borbi moje mame i mene protiv nepravde koja me naučila koliko je važno biti svoj.
Sjedim na rubu kreveta, mobitel mi zvoni po treći put u sat vremena. Moja djeca, Ivan i Lana, mole me da ih pokupim ranije od bake Milene. Srce mi se lomi između njihove želje i bakine radosti, a osjećaj krivnje raste svakim novim pozivom.
Moja kćerkica Lana napokon se osjećala sigurno u vrtiću, sve dok šokantna tajna njezine omiljene tete Snježane nije isplivala na površinu. Otkriće je izazvalo napetosti među roditeljima, odgajateljicama, pa čak i unutar moje obitelji. U toj emocionalnoj oluji morala sam birati između povjerenja, predrasuda i dobrobiti vlastitog djeteta.
Moja trogodišnja kćer Lejla postala je žrtva vršnjačkog nasilja u vrtiću. Osjećala sam se bespomoćno dok se nije pojavio nepoznat čovjek, spreman učiniti nešto što ni ja nisam imala snage. Njegov čin promijenio je našu svakodnevicu i natjerao me da preispitam vlastite granice i hrabrost.
Moje ime je Ema i sa šest godina sam prvi put shvatila što znači biti ostavljen. Godinama sam čekala majku u domu za nezbrinutu djecu, nadajući se da će se vratiti po mene, ali život mi je donio novu priliku kroz obitelj koja me odlučila voljeti kao svoju. Ovo je priča o boli, nadi i pronalasku doma tamo gdje ga najmanje očekuješ.
Moja djeca su uvijek bila nemirna kod bake, a ja sam se osjećala rastrgano između njihove dosade i majčine tvrdoglavosti. Kroz napete razgovore, suze i smijeh, pokušavala sam pronaći način da svi budemo sretni. Ovo je priča o obitelji, kompromisima i ljubavi koja nas, unatoč svemu, drži zajedno.
Moja djeca su svaki vikend kod bake, ali umjesto smijeha i igre, sve češće čujem uzdahe dosade i tihe prepirke. Pokušavam pronaći način da spojim svjetove svoje majke i svoje djece, ali čini se kao da su udaljeni svjetlosnim godinama. Ovo je priča o obiteljskim nesporazumima, generacijskim jazovima i pokušajima da pronađem zajednički jezik između onih koje najviše volim.
