Moja najbolja prijateljica, Ivana, postala je majka i naš odnos se iz temelja promijenio. Osjećam kako gubim osobu koja mi je bila najbliža, dok se ona potpuno posvećuje svom sinu, zaboravljajući na naše zajedničke trenutke i mene samu. Kroz bol, ljubomoru i nadu, pitam se ima li naša veza još šanse ili je vrijeme da pustim ono što smo imale.
Moja priča počinje na ponižavajućoj večeri, kad me zaručnik Ivan pred svojim prijateljima nazvao ‘samo frizerkom’. Taj trenutak slomio mi je srce, ali i probudio snagu da se izborim za sebe. Ono što se dogodilo kasnije promijenilo je moj život i živote moje porodice.
Telefon iz hitne pomoći zauvijek mi je promijenio život. Suočila sam se s prošlošću, obiteljskim tajnama i vlastitim strahovima. Ovo je priča o oprostu, ljubavi i boli koja nikad ne nestaje.
Zovem se Ivana i cijeli moj život je borba za moju majku i mlađeg brata Davora, koji je rođen s cerebralnom paralizom. Kada nam se pokvario jedini auto, morala sam prevladati ponos i zatražiti pomoć od susjeda, gospodina Stjepana, kojeg cijelo naselje smatra hladnim i sebičnim. Ono što se dogodilo nakon toga otkrilo je tajne koje su godinama tiho tinjale među našim zidovima i zauvijek promijenilo našu obitelj.
Jednog jutra sam, slomljena i izgubljena, ostavila muža i djecu kod svekrve u Sarajevu i otišla u Kaliforniju. U ovom pismu iz daljine, suočavam se s vlastitim osjećajem krivnje, ali i neizdrživom potrebom da pronađem sebe. Moja priča je poziv svim ženama koje su se ikada osjećale zarobljeno između očekivanja drugih i vlastitih snova.
Nakon majčine smrti, pronašla sam kutiju starih pisama koja su otkrila njezinu davnu ljubav i srušila sve što sam znala o svojoj obitelji. Potraga za istinom dovela me do čovjeka koji je možda moj pravi otac, a suočavanje s obiteljskim lažima natjeralo me da preispitam vlastiti identitet. Sada se pitam mogu li oprostiti prošlosti i pronaći mir u sebi.
Jedne večeri, moj muž Marko mi je poslao fakturu za sve godine koje smo proveli zajedno. U tom trenutku moj svijet se srušio i počela sam preispitivati gdje smo izgubili našu ljubav. Ovo je priča o boli, ponosu i pitanju može li se oprostiti izdaja u obitelji.
Nakon četrnaest godina vraćam se u svoje rodno selo, suočena s uspomenama na djetinjstvo, obiteljskim sukobima i starom ljubavi. Svaki korak kroz poznate ulice budi bolne i lijepe osjećaje, dok se pitam jesam li ja ista osoba koja je nekad ovdje sanjala o bijegu. Susret s ljudima koje sam ostavila iza sebe otkriva koliko su rane duboke i koliko je teško oprostiti – i sebi i drugima.
Jednog kišnog popodneva, preopterećena vrećicama i brigama, morala sam zamoliti svog zeta, Darija, za pomoć, iako sam znala da između njega i moje kćeri Ivane već dugo tinja napetost. Tog dana, dok su kapljice kiše udarale o prozore, suočila sam se s vlastitim strahovima i obiteljskim nesuglasicama koje su godinama bile potisnute. Ono što se dogodilo promijenilo je naš odnos zauvijek i natjeralo me da preispitam što znači biti majka, svekrva i žena u ovom našem društvu.
Sve je počelo jednim pogledom i rečenicom mog svekra Dragana, koja je pokrenula lavinu sumnji i bola. Borila sam se za istinu o svom sinu Nikoli, dok su se zidovi našeg doma rušili pod teretom nepoverenja. Ovo je priča o tome kako sumnja može uništiti i najčvršće veze, ali i o snazi majčinske ljubavi.
Rođen sam s rijetkim genetskim poremećajem i ostavljen ispred bolnice u Sarajevu. Cijeli život sam proveo u domovima za nezbrinutu djecu, boreći se s osjećajem nepripadanja i željom da pronađem svoju obitelj. Moja priča je o boli, ali i o snazi da se pronađe svjetlo u najmračnijim trenucima.
Zovem se Ana Petrović i vjerovala sam da je život pod mojom kontrolom, sve dok nisam saznala da nosim trojke. Liječnici su me suočili s nemogućim izborom: riskirati vlastiti život ili život svojih nerođenih kćeri. Ovo je priča o mojoj borbi, teškim odlukama i posljedicama koje su zauvijek promijenile moju obitelj.
