Zovem se Magda i nikada neću zaboraviti večer kada su me dvojica policajaca zaustavila bez razloga na ulici u Zagrebu. Sve što sam mislila da znam o svojim pravima, odjednom je postalo i oružje i teret. Ovo je priča o dostojanstvu, strahu i hrabrosti da ne šutim.
Moje ime je Magdalena, i nikada neću zaboraviti trenutak kad sam pred sudom morala dokazivati vlastiti identitet i vrijednost. Odrasla sam u hrvatskom domu za nezbrinutu djecu, boreći se protiv predrasuda i birokracije koja ne priznaje ništa osim papira. Danas znam da diploma ne znači ništa ako nemaš srce i hrabrosti stati iza svojih djela.
Subotnje jutro, obična kupovina, a onda – kaos na blagajni. Optužena sam za krađu, pred svima, dok mi srce lupa i ruke drhte. Borim se za svoju istinu, ali osjećam kako me godine i predrasude guraju u kut iz kojeg se teško izvlači.
Sve je počelo jednim običnim jutrom, kad sam na vratima pronašla poruku koja mi je promijenila pogled na susjedstvo i samu sebe. U toj bilješci, susjedica Jasmina bez imalo takta kritizira moje roditeljske metode, a ja se suočavam s valom sumnji, bijesa i tuge. Ovo je priča o borbi za dostojanstvo, razumijevanje i granicama u maloj zgradi u Sarajevu.
Moje ime je Ivana Kovačević i još uvijek čujem bratov glas u tišini stana. Njegova smrt, pod nerazjašnjenim okolnostima nakon policijske intervencije, promijenila je sve u našoj obitelji. Ovo je priča o boli, nepravdi i borbi za istinu u društvu koje često okreće glavu.
Jedne olujne noći, dok sam dežurala u vatrogasnoj postaji u Sarajevu, pronašla sam napuštenu bebu ispred vrata. Instinktivno sam je uzela u naručje, nahranila i utješila, dok su me kolege gledale s nevjericom. Nisam znala da će taj čin promijeniti moj život i donijeti mi priznanje koje nisam očekivala.
Moje ime je Lana i nikada nisam mislila da će jedno ime izazvati toliko bure u mom životu. Kada sam svom sinu dala ime Daris, nisam ni slutila da će to postati tema rasprava, osuda i podsmijeha na društvenim mrežama. Ova priča je o borbi za pravo na izbor, o ljubavi prema djetetu i o tome koliko nas društvo može povrijediti kad smo najranjiviji.
Odrasla sam bez oca, vjerujući da ga nikad nisam imala. Kada sam napokon saznala istinu o njemu i naslijedila stan, majka je zatražila pola. Suočena s njezinim zahtjevom, morala sam preispitati sve što sam znala o ljubavi, obitelji i pravdi.
Moja majka, Azra, uporno nosi stare, iznošene haljine iako ima ormar pun novih stvari. Njezina rečenica ‘Sreća voli tišinu’ odzvanja mi u glavi dok pokušavam shvatiti zašto odbija pokazati ono što ima. Ova priča je moj pokušaj da razumijem njezine izbore i kako oni oblikuju našu obitelj.
