Sjedim na rubu kade, skrivena iza zaključanih vrata male kupaonice, dok pokušavam utišati vlastiti plač. U stanu od pedeset pet kvadrata živimo nas šestero: ja, moj muž Zoran, naš sin Ivan, njegova supruga Mirela i njihov sinčić Kacper, a svaki dan sve teže dišem pod teretom neizrečenih riječi i starih rana. Ponekad se pitam koliko još mogu izdržati prije nego što se potpuno slomim.
Moje ime je Ljiljana Petrović. Ovo je priča o tome kako sam izgubila najbolju prijateljicu zbog porodičnog nasilja, ali i kako sam je, nakon godina ćutanja i bola, pronašla i pomogla joj da se ponovo izbori za sebe. Kroz svakodnevne scene iz beogradskih autobusa, pijace i malih stanova, suočila sam se sa sopstvenim strahovima, krivicom i pitanjem: da li je moguće spasiti nekoga ko ne želi da bude spasen?
Ja sam Dario Kovačević, samohrani otac četvero djece iz Sarajeva. Jedne sudbonosne noći, dok sam najstarijeg sina, Adnana, ostavio na čuvanju mlađoj sestri, dogodilo se nešto što je zauvijek promijenilo naš život i gurnulo me u vrtlog sudskih bitaka i obiteljskih sukoba. Ovo je priča o krivnji, borbi za povjerenje i vječnom pitanju: kada smo zapravo dobri roditelji?
Odrasla sam u kući punoj uspomena, vjerujući da će uvijek biti moj zaklon. Nakon smrti roditelja, brat je naslijedio kuću i obećao mi da mogu ostati, ali sada traži da plaćam najamninu kao strancu. Osjećam se izdano i pitam se gdje je nestala obiteljska ljubav.
Moje djetinjstvo obilježila je mala parcela u srcu Bosne, mjesto gdje su se smijali moji roditelji i gdje sam prvi put naučila što znači pripadati. Godinama kasnije, nakon što smo zbog očevog posla morali prodati zemlju i preseliti se u Zagreb, moj sin Filip, ne znajući sve stare rane, pokušao je otkupiti tu istu zemlju i time ponovno rasplamsao stare obiteljske sukobe. Sada, dok gledam kako se povijest ponavlja, pitam se jesmo li ikada zaista napustili taj komad zemlje ili je on zauvijek ostao u nama.
Pristala sam da moja unuka Ena živi sa mnom dok studira u Zagrebu. Mislila sam da će to biti prilika da ponovno osjetim toplinu obitelji, ali sada se osjećam kao stranac u vlastitom stanu. Sve što sam znala o sebi i svom domu, odjednom je nestalo.
Moje ime je Ivana i udala sam se za Davora, čovjeka dvadeset godina starijeg od mene. Od prvog dana našeg braka suočavala sam se s predrasudama, ogovaranjima i odbacivanjem, čak i od vlastite obitelji. Ovo je priča o tome kako sam se borila za našu ljubav, protiv svih očekivanja i osuda.
Zovem se Ivana i imam 67 godina. Cijeli život sam davala sve za svoju porodicu, a sada sam postala višak u stanu vlastitog sina. Ovo je priča o boli, izdaji i tihoj borbi za dostojanstvo, kad te oni koje najviše voliš gurnu na marginu.
Moja priča počinje na dan kada sam prvi put doveo Lejlu kući, a završava godinama kasnije, kad sam shvatio cijenu svoje odluke. Borio sam se između ljubavi prema ženi i lojalnosti prema roditeljima, osjećajući se rastrganim i neshvaćenim. Danas se pitam je li vrijedilo – i što znači biti svoj čovjek u zemlji gdje porodica znači sve.
Zovem se Ivana i cijeli moj život je borba za moju majku i mlađeg brata Davora, koji je rođen s cerebralnom paralizom. Kada nam se pokvario jedini auto, morala sam prevladati ponos i zatražiti pomoć od susjeda, gospodina Stjepana, kojeg cijelo naselje smatra hladnim i sebičnim. Ono što se dogodilo nakon toga otkrilo je tajne koje su godinama tiho tinjale među našim zidovima i zauvijek promijenilo našu obitelj.
Jedne večeri, dok sam bio na vojnoj dužnosti, moja majka, 78-godišnja udovica, doživjela je nasilje u lokalnom kafiću u Zagrebu. Ova priča je moj pokušaj da shvatim kako živjeti s osjećajem nemoći i krivnje što nisam bio uz nju kad joj je najviše trebalo. Kroz obiteljske sukobe, nepravdu i svakodnevne borbe, tražim odgovore na pitanje: što čovjek može učiniti kad nepravda pogodi njegov dom?
Zovem se Ivana i ovo je priča o tome kako sam u jednom danu izgubila sve što sam poznavala. Nakon što je moj muž Nenad nestao bez traga, ostala sam sama s dvoje djece, bez posla i podrške. Ovo je priča o tome kako sam, dok su svi govorili da čekam čudo, pronašla snagu u sebi i naučila ponovno vjerovati.
