Moj muž Ivan već tri godine ne može pronaći stabilan posao, a odbija raditi u firmi mog oca. Svakodnevno osjećam pritisak između lojalnosti prema mužu i odgovornosti prema svojoj obitelji. Naša situacija postaje sve teža, a ja se pitam koliko još možemo izdržati.
U trenutku kad sam mislila da sam pronašla novi dom za sebe i svoju kćerku, sve se preokrenulo. Moja desetogodišnja Lana je burno reagirala na moju odluku, a njezina intuicija pokazala se presudnom. Ova priča je o povjerenju, majčinskoj borbi i zamkama svakodnevnog života u Zagrebu.
Sve je počelo jednim pozivom iz škole – moj sin, Ivan, srušio se na satu. Taj trenutak promijenio je naš život i natjerao me da se suočim s ravnodušnošću sustava koji bi trebao štititi našu djecu. Ovo je moja priča o borbi, nemoći i nadi.
Moja priča počinje onog trenutka kada me je muž, u naletu bijesa, izbacio iz stana, optužujući me da sam kriva što nam je sin bolestan. Ostala sam bez doma, bez djeteta, bez prava na glas, dok su me svi oko mene osuđivali i ignorirali. Ali nisam odustala – borila sam se za svoje dijete i za pravo da budem majka, čak i kada su mi svi okrenuli leđa.
Sjedim na staroj fotelji u našem iznajmljenom stanu u Zagrebu, dok moj muž Ivan viče na telefon s ocem. Svakodnevna borba za sigurnost i dostojanstvo razdire naš brak, dok gledamo kako Ivanov otac uživa u luksuzu svoje vile na Jadranu. Pitam se je li obitelj mjesto gdje se pronalazi mir ili samo još jedna rana koja nikad ne zacijeli.
Moje ime je Vesna i ovo je priča o tome kako me vlastita porodica stavila pred zid. Moj sin Ivan me nije pozvao na svoju svadbu, ali kad su naišli na probleme, očekivali su da im pružim dom. Kroz bol, razočaranje i unutarnju borbu, tražim odgovor na pitanje što zapravo znači biti majka.
Moje ime je Lejla i zaljubila sam se u Ivana, Hrvata iz Zagreba, dok sam odrasla u tradicionalnoj bošnjačkoj porodici u Sarajevu. Naša ljubav bila je borba protiv predrasuda, straha i očekivanja naših porodica. Ovo je priča o tome kako ljubav može biti snažna, ali i koliko boli kad društvo ne dopušta da ona slobodno raste.
Moje ime je Dario Kovačević i ispričat ću vam o noći kada sam uhapšen jer sam očajnički tražio pomoć. Susjedi su mi zagorčavali život, ali niko nije želio čuti moju stranu priče. Ovo je priča o tome kako je vapaj za razumijevanjem prerastao u noćnu moru koja je zauvijek obilježila mene i moju porodicu.
Moja majka je pomogla mojoj bivšoj ženi kad joj je bilo najteže, ali sada odbija pomoći mojoj sadašnjoj supruzi i meni. Osjećam se izgubljeno između lojalnosti prema obitelji i osjećaja krivnje zbog svojih prošlih odluka. Sve što želim je miran dom, ali čini se da su stare rane dublje nego što sam mislio.
Od trenutka kad sam napunila osamnaest, moj otac, Ivan, tražio je da plaćam stanarinu za svoju sobu. Sada, kad je ostario i bolestan, očekuje da ga njegujem kao da se ništa nije dogodilo. U ovoj priči preispitujem što znači biti obitelj, gdje su granice dužnosti i može li se oprostiti ono što boli godinama.
Moj sin, Adnan, hladno mi je rekao da moram spavati u kuhinji vlastitog stana jer njemu i njegovoj porodici treba više prostora. Godinama sam trpjela da me iskorištavaju, dok mi kćerka Lejla nije pomogla da vratim svoje dostojanstvo. Ovo je priča o tome kako se majka može osjećati potpuno izbačeno iz svog doma – i postoji li izlaz iz tog poniženja.
Moja priča počinje u Sarajevu, jedne olujne noći, kad je razgovor sa svekrvom razotkrio istine koje sam godinama skrivala i od sebe i od drugih. Kroz borbu s vlastitim demonima, lažima i obiteljskim pritiscima, naučila sam koliko su ponekad nevidljive pukotine u nama opasnije od onih koje svi vide. Možda ćeš se prepoznati u mojoj borbi ili ćeš se zapitati koliko daleko bi ti išao da spasiš sebe i svoju obitelj.
