Zovem se Lana i još uvijek pamtim hladnoću one noći kad su me odveli iz stana. Godinama sam čekala mamu, vjerujući da će se vratiti, ali život me odveo na put gdje sam pronašla nešto što nisam ni znala da mi treba – novu obitelj. Ovo je priča o boli, nadi i ljubavi koja se rađa kad najmanje očekuješ.
U ovoj priči vodim vas kroz najtežu noć mog života, kad je moja zaručnica Ivana zahtijevala da spavam na kauču u vlastitom stanu. Kroz sukobe, nesigurnosti i obiteljske pritiske, preispitujem granice ljubavi, poštovanja i prava na vlastiti dom. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i pitanje: gdje povući crtu između kompromisa i samopoštovanja?
Moje ime je Ivana i godinama sam skrivala istinu o razvojnim poteškoćama svog sina, bojeći se da će istina uništiti moju obitelj. Svakodnevno sam živjela u strahu od suprugove reakcije, dok sam se borila s osjećajem krivnje i nemoći. Ova priča je moj vapaj, ali i pitanje: koliko daleko smo spremni ići da zaštitimo ono što volimo, čak i kad to znači lagati onima do kojih nam je najviše stalo?
Moje ime je Ivana i prije dvije godine udala sam se za razvedenog muškarca, Darija. Vjerovala sam da ljubav može pobijediti sve, ali kad je njegova kćerka Tea došla živjeti s nama u naš mali stan, naš svijet se srušio. Sada stojim pred vratima razvoda, pitajući se gdje sam pogriješila i ima li nade za nas.
Moje ime je Ivana i cijeli moj svijet se promijenio kad smo iz malog gradića preselili u Sarajevo zbog nasljedstva. Umjesto novog početka, pronašli smo stare rane, pohlepu i obiteljske tajne koje su nas gotovo uništile. Sada se pitam: je li vrijedilo izgubiti mir zbog nekoliko kvadrata u centru grada?
Nakon dvadeset godina rada u Njemačkoj, vratila sam se u Sarajevo s nadom da ću pronaći mir i toplinu obiteljskog doma. Umjesto toga, suočila sam se s pohlepom svog zeta, koji je novac stavio ispred ljubavi i poštovanja. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo kao obitelj pogriješili i ima li nade za nas.
Moje ime je Zvonko. Cijeli život sam radio s Nadom, svojom ženom, kako bismo našoj djeci, Ivanu i Dini, osigurali dom i sigurnost. Nikada nisam mogao zamisliti da će nas upravo oni pokušati izbaciti iz kuće koju smo gradili za njih.
Moja kćerka Lana i njezin muž Edin žele kupiti kuću, ali Edin inzistira da se nekretnina vodi na njegovu majku. Osjećam se izdano i zabrinuto za Laninu budućnost, pogotovo jer je trudna s drugim djetetom. Ova odluka prijeti da razori našu obitelj i tjera me da preispitam granice roditeljske ljubavi i povjerenja.
Živim s mužem, sinom i svekrvom pod istim krovom jer nemamo drugog izbora. Sukobi oko svakodnevnih sitnica, poput raspodjele polica u frižideru, prerastaju u duboke obiteljske rane. Moja borba za malo mira i poštovanja postaje borba za vlastiti identitet.
Sve je počelo jedne večeri na brdu iznad našeg naselja, gdje sam čuo unuka kako baki obećava da će ostati uz nju kad dobije penziju. To me vratilo u vlastitu prošlost, u vrijeme kada su obećanja bila lako data, ali teško održana. Kroz sukobe u obitelji, borbu s usamljenošću i neizvjesnost starosti, suočio sam se s pitanjem što zapravo znači biti tu za svoje najbliže.
Zovem se Jadranka i sa suprugom Edinom i četverogodišnjim sinom Leonom živim u malom stanu u sarajevskom naselju Dobrinja. Svakodnevno osjećam nepravdu jer je Edinova majka veći stan dala njegovom bratu, a mi se gušimo u jednoj sobi. Ovo je priča o boli, kompromisima i mojoj čežnji za pravim domom.
Moje ime je Ivana i udala sam se za Darija, jedinog sina svoje svekrve Milene. Iako sam znala da će naš zajednički život biti izazovan, nisam bila spremna na to koliko će teško biti pronaći svoje mjesto u njegovoj obitelji. Sve je kulminiralo jednim običnim zahtjevom, koji je doveo do suza, tišine i pitanja o tome što znači biti prihvaćen.
