Sve se promijenilo jedne Badnje večeri kad mi je snaha Ivana rekla da moram napustiti kuću koju sam gradila cijeli život. Osjetila sam izdaju, tugu i bijes, ali upravo kroz neočekivani čin za blagdane pronašli smo put jedno do drugog. Ovo je priča o boli, oprostu i snazi obitelji u hrvatskoj i bosanskoj svakodnevici.
Zovem se Ana Kovačević i moj svijet se preokrenuo kad je moj muž Ivan predložio da počnem plaćati 30% kućnih troškova. Odlučila sam uzvratiti tako što sam prestala raditi 30% kućanskih poslova, što je izazvalo pravi kaos u našem domu. Ovo je priča o ljubavi, ponosu i borbi za ravnotežu u braku, ispričana kroz svakodnevne sukobe, tišinu i pokušaje pomirenja.
Sve je počelo s običnim jajima, ali završilo je s hladnim zidom između mene i moje snahe Mie. U ovoj priči proživljavam sukob generacija, osjećaj nepripadanja u vlastitom domu i borbu za poštovanje. Pitanje hrane postalo je pitanje ljubavi, granica i obiteljskih odnosa.
Usred nedjeljnog ručka u Zagrebu, moja sestra Ivana je eksplodirala pred cijelom obitelji. Njena odluka da ima veliku obitelj izazvala je stare rane i podijelila nas. Sada se pitam hoćemo li ikada ponovno pronaći zajedništvo koje smo nekad imali.
Nedjelja je za mene uvijek bila svetinja, dan kad se obitelj okuplja oko stola, kad miris juhe i smijeh djece ispunjavaju kuću. Sve se promijenilo kad me snaha zamolila da ne dolazim više na ručkove, jer žele biti sami. Ostala sam sama sa svojim pitanjima, sjećanjima i tugom, pitajući se gdje sam pogriješila i što zapravo znači biti majka kad djeca odrastu.
