Moja priča počinje na dan kad sam vjerovala da će sve biti u redu, ali jedno mamino obećanje pretvorilo se u izdaju. Ostala sam bez doma, bez sigurnosti, a obiteljske veze su se počele raspadati. Pitanje koje me proganja je: vrijedi li sanjati kad su snovi razlog zbog kojeg gubimo ono najvažnije?
Moje ime je Ljiljana. Suočavam se s najtežom odlukom u životu: mogu li voljeti svoju kćer i unuku, a istovremeno odbiti njezinog muža? Ova priča je moj vapaj, moja borba i moj pokušaj da zaštitim ono što mi je najvažnije, čak i ako to znači slomiti srce vlastitom djetetu.
Oduvijek sam bila uzorna kćerka, ali iza zatvorenih vrata našeg stana u Zagrebu gušila sam se pod težinom majčinih očekivanja. Jedan moj izljev bijesa promijenio je sve i natjerao me da tražim svoj put, daleko od njezine sjene. Ovo je priča o tome kako sam pokušala izgraditi dom – prvo u sebi, a onda možda i s njom.
Zovem se Jana i cijeli život sam osjećala da ne pripadam vlastitoj porodici jer sam uvijek bila ‘ona druga’ – uspješnija, ali i usamljena. Sada, kad me švagrovka moli da joj poklonim svoj stan, a majka me pritom ucjenjuje osjećajem krivnje, suočavam se s najtežom odlukom u životu. Borim se između vlastitih potreba i očekivanja obitelji, pitajući se gdje je granica između ljubavi i samopoštovanja.
Moja majka me prisilila da prodam kuću kako bih otplatila bratove dugove, iako mi nikada nije pružila podršku. Ova priča govori o boli, izdaji i teškim odlukama koje su razderale moju porodicu. Borila sam se za vlastito dostojanstvo i pravo na život koji zaslužujem.
Moje ime je Ljiljana i prije tri godine moj sin Ivan i njegova supruga Mirela uselili su kod mene, obećavajući da će to biti samo privremeno. Godine su prolazile u napetosti, svađama i osjećaju da gubim vlastiti dom, dok sam se borila s osjećajem krivnje i pitanjem jesam li loša majka. Danas, nakon što sam ih izbacila iz kuće, pitam se jesam li im time napokon dala priliku da odrastu ili sam ih samo povrijedila.
Sve je počelo jednim običnim nedjeljnim ručkom, kad su moj muž i svekrva odlučili da bih ja trebala čuvati njegovu nećakinju jer sam „ionako na porodiljnom”. Odbila sam, jer već imam dvoje male djece i nisam mogla preuzeti još jednu odgovornost. Sada me svi gledaju kao sebičnu, a ja se pitam gdje je granica između pomoći i iskorištavanja.
Zovem se Ana i svaki put kad zazvoni telefon, srce mi preskoči. Moja kćerka, Marta, javlja se samo kad joj treba novac, a naš odnos se sveo na zahtjeve i bolne tišine. Ovo je priča o mojoj krivnji, boli i tihoj nadi da će Marta jednog dana poželjeti razgovarati sa mnom, a ne s mojim novčanikom.
Jedne olujne noći pobjegla sam s dvoje male djece iz vlastitog doma, bježeći od muževljeve ruke i lažnog mira. Vjerovala sam da će me roditelji zagrliti i zaštititi, ali naišla sam na hladnoću i zatvorena vrata. Ta noć me naučila što znači biti sam, ali i koliko snage ima u majčinskoj ljubavi.
Zovem se Ljubica i s 65 godina sam postala baka na puno radno vrijeme, vjerujući da činim ispravnu stvar za svoju obitelj. S vremenom sam shvatila da sam izgubila sebe, a moji najmiliji su moj trud uzimali zdravo za gotovo. Ovo je priča o mojoj borbi da ponovno pronađem svoj glas i dostojanstvo.
Zovem se Ljubica i cijeli život sam posvetila svojoj obitelji. Kada sam otkrila da moj unuk Ivan potajno planira preuzeti moj stan, morala sam donijeti najtežu odluku u životu. Ovo je priča o boli, izdaji i hrabrosti da zaštitim sebe, čak i kad to znači okrenuti leđa vlastitoj krvi.
Nakon iznenadne smrti muža, ostala sam sama s troje djece i bez podrške vlastite majke. Svakodnevno se borim između posla, brige za djecu i osjećaja izdaje, dok pokušavam pronaći snagu da nastavim dalje. Ovo je priča o razočaranju, ali i o hrabrosti i malim pobjedama koje život čine vrijednim.
