Zovem se Ivana i oduvijek sam bila žena koja zna što želi. Nakon što sam se udala za Damira, prepustila sam mu vođenje naših financija, iako sam zarađivala više. Danas između nas stoji zid tišine, a ja se pitam ima li još nade za nas.
Ova priča prati mene, Anu, kroz godine žrtvovanja i brige za moju baku Mariju u malom slavonskom selu. Nakon što sam napustila posao i život u Zagrebu kako bih joj bila podrška, dočekala me hladna istina kad je pročitan bakinu oporuku. Osjećaj izdaje i praznine natjerao me da preispitam sve što sam mislila da znam o obitelji, ljubavi i pravdi.
Moja majka, Marija, uvijek je vjerovala da prošlost ne vrijedi ništa, a da je moja dužnost pomoći joj sada kad je stara. Nikada nije priznala koliko su njene riječi i hladnoća povrijedile moje djetinjstvo. Sada, kad traži moju pomoć, osjećam se rastrgano između osjećaja krivnje i vlastite boli.
Moj sin Filip mi je jedne večeri rekao da želi živjeti s ocem i da me više ne voli. Ta rečenica mi je slomila srce i natjerala me da preispitam sve odluke koje sam donijela u životu. Kroz suze, sumnje i borbu za svoje dijete, pokušavam pronaći snagu i razumijevanje u ovoj teškoj situaciji.
Slučajno sam čula sina kako planira moj odlazak u dom za starije i prebacivanje stana na sebe. Osjećaji izdaje, tuge i straha preplavili su me, ali nisam znala kako mu to reći u lice. Ova priča je moj pokušaj da pronađem snagu i odgovor na pitanje: što učiniti kad te najbliži povrijede?
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam sanjala da svojoj djeci, Ivanu i Emi, ostavim nešto vrijedno. Kad sam Emi dopustila da živi u stanu u Zagrebu, nisam ni slutila koliko će ta odluka uzdrmati našu obitelj. Ova priča je o povjerenju, razočaranju i pitanjima što zapravo znači biti roditelj.
Deset godina sam s mužem Adnanom gradila kuću iz snova na obroncima Vlašića, daleko od gradske vreve. Kad smo napokon bili blizu završetka, naš sin Dario se vratio iz Zagreba s prijedlogom koji je uzdrmao sve što smo planirali. Ovo je priča o ljubavi, žrtvi i pitanjima koja nas tjeraju da preispitamo što nam je zaista dom.
Živim s roditeljima, mužem i dvoje djece u malom stanu u Sarajevu. Svakodnevne svađe, nedostatak privatnosti i osjećaj gušenja prijetili su da unište našu obitelj, ali vjera i molitva su mi dale snagu da izdržim. Ova priča je o tome kako sam naučila opraštati, voljeti i pronaći mir u najtežim trenucima.
Te večeri, kad smo ostavili djecu kod moje mame, nisam ni slutila da će me sin nazvati uplakan i moliti da dođe kući. Sve je počelo s našom odlukom da kupimo stan na kredit, što je pokrenulo lavinu problema i napetosti u obitelji. Sada se pitam jesmo li ikada smjeli riskirati mir naše djece zbog vlastitih snova.
Moje ime je Ivana i našla sam se u središtu obiteljske drame kad je svekrva predložila da prepiše stan na mog muža, ali pod uvjetima koji su me duboko uznemirili. Kroz napete razgovore, sumnje i osjećaj izdaje, pokušavam pronaći ravnotežu između ljubavi prema suprugu i vlastitog dostojanstva. Ova priča je moj pokušaj da shvatim što znači biti dio tuđe obitelji i gdje povući granicu kad su u pitanju novac i povjerenje.
Odrastala sam u sjeni majčine hladnoće, uvijek tražeći njezinu ljubav koju nikad nisam dobila. Sada, kad je stara i nemoćna, traži moju pomoć kao da prošlost ne postoji. U ovoj priči suočavam se s vlastitim granicama, pitanjem oprosta i vječnim osjećajem nedostatka majčine topline.
Moja priča počinje u trenutku kada je moja svekrva, Marija, okupila cijelu obitelj kako bi podijelila nasljedstvo. Moj muž Ivan dobio je znatno manje od svog brata Damira, a ta nepravda je unijela nemir, tugu i sumnju u naše živote. Kroz ovu priču dijelim svoje osjećaje, unutarnje borbe i pitanja koja me još uvijek proganjaju.
