Nakon očeve smrti, umjesto zajedništva i tuge, moja obitelj se raspala zbog borbe za nasljedstvo. U kući punoj uspomena, svaka riječ postala je oružje, a brat i sestra više nisu bili isti ljudi. Ostala sam sama s pitanjem: vrijedi li išta više od mira i ljubavi koje smo izgubili?
Moj sin Ivan i njegova supruga Lejla doselili su se u kuću do naše, a ja sam sanjala o toplim obiteljskim okupljanjima. No, ubrzo sam shvatila da Lejla nije onakva kakvom se činila, i moj svijet se preokrenuo. Sada se pitam gdje sam pogriješila i što znači biti majka kad ti vlastita obitelj postane strana.
Nakon što sam otišla u mirovinu, sav svoj trud i ljubav uložila sam u kuhanje za sina Ivana i snahu Lejlu. Vjerovala sam da ih okupljam oko stola, ali umjesto zahvalnosti, dočekala me hladnoća i razočaranje. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i što zapravo znači biti majka u današnjem vremenu.
Nikada nisam zamišljala da ću živjeti u kući koja prokišnjava, s djetetom koje svakodnevno testira moje granice. Ali baš kroz te pukotine i njezine nestašluke, pronašla sam ono što znači biti istinski sretan. Ovo je priča o tome kako su me nevolje naučile voljeti neočekivano i prihvatiti život kakav jest.
Jednog kišnog popodneva, dok su se igračke kotrljale po podu, suočila sam se s Ivanovim prvim velikim prkosom. U tom trenutku, između ljutnje i očaja, okrenula sam se vjeri i molitvi, tražeći snagu da budem strpljiva majka. Ova priča je moj iskreni pogled na roditeljstvo, borbu s vlastitim slabostima i pronalaženje nade kad je najteže.
Moj otac je cijeli život radio kao vozač autobusa u Sarajevu, a ja sam uvijek mislio da su njegove financije njegova stvar. Nikada nisam pitao koliko prima penzije, niti sam se osjećao odgovornim za to, sve dok me kolege na poslu nisu suočile s pitanjem: ‘Pomažeš li ti svom starom?’ Tada sam prvi put osjetio težinu neizgovorenih riječi i sram zbog vlastite ravnodušnosti.
Na dan sestrinog vjenčanja, dok sam gledala kako moj očuh, kojeg sam cijeli život zvala ‘tata’, s ponosom vodi moju sestru pred oltar, osjećala sam se kao stranac u vlastitoj obitelji. Odrasla sam bez biološkog oca, a istina o mom porijeklu nije promijenila ljubav koju sam osjećala prema očuhu, sve dok njegova otvorena pristranost prema mojoj sestri nije postala nepodnošljiva. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam ja u toj obiteljskoj slici i ima li mjesta za mene među njima.
Moje ime je Filip i ovo je priča o tome kako se moj svijet raspao kad je tata otišao, a mama ostala sama sa svojim tugama. Kroz godine sam pokušavao razumjeti tko je zapravo kriv i može li se uopće pronaći krivac kad ljubav nestane. Danas, kad gledam unatrag, pitam se jesmo li svi mi samo žrtve svojih očekivanja i neizgovorenih riječi.
Od malih nogu sam osjećao težinu očevih očekivanja, dok je majčina odsutnost bila rana koja nikada nije zacijelila. Odrastanje u Sarajevu s ocem koji je pokušavao od mene napraviti ‘pravog muškarca’ bilo je ispunjeno sukobima, nesigurnostima i pitanjima o vlastitoj vrijednosti. Kroz ovu priču dijelim borbu između želje da ispunim tuđa očekivanja i potrebe da pronađem sebe.
Moje ime je Ana i imam 34 godine. Oduvijek sam znala da ne želim djecu, ali tek kad sam to izgovorila naglas svojoj obitelji, počeo je pravi pakao. Ovo je priča o tome kako sam se borila za svoje pravo na izbor, suočena s osudom i nerazumijevanjem najbližih.
Odmalena sam bio poznat kao onaj koji pazi na svaku kunu, ali kad je riječ o mojoj obitelji, nikad nisam znao reći ‘ne’. Ova priča vodi vas kroz moje unutarnje borbe, sukobe s bratom i roditeljima, i trenutak kad sam shvatio da prava ljubav ne znači uvijek otvoren novčanik. Možda ćete se i vi prepoznati u mojoj dilemi – gdje povući crtu između pomoći i vlastite sreće?
Moj muž Dario me suočio s ultimatumom: ili moj posao ili naš brak. Kroz bolne razgovore, sumnje i obiteljske pritiske, pokušavam pronaći snagu da odlučim što znači biti žena, supruga i majka u današnjoj Hrvatskoj. Ovo je priča o ljubavi, ponosu i žrtvi.
