Prodala sam svoj stan i preselila kod sina i snahe, vjerujući da ću pronaći toplinu i zajedništvo. Umjesto toga, osjećam se kao gost u vlastitoj obitelji, nepoželjna i suvišna. Svaki dan me boli spoznaja da sam izgubila i dom i osjećaj pripadnosti.
Nikada nisam mislila da će jedan poziv od mame promijeniti sve. Njena molba da predam svoj stan bratu razotkrila je stare rane i pokrenula lavinu obiteljskih sukoba. Sada stojim pred izborom: ostati vjerna sebi ili žrtvovati sve za obitelj.
Oduvijek sam željela biti bliska sa svojom obitelji, ali snaha me godinama držala na distanci. Sada, kad joj je teško, očekuje moju pomoć, iako me prije nije željela u svom životu. Pitam se mogu li popraviti odnose nakon godina hladnoće i nepovjerenja.
Nakon što sam se probudila iz kome, prvi glas koji sam čula bio je glas mog sina, Daria, kako razgovara s medicinskom sestrom o mogućnosti da me smjesti u dom za starije. Cijeli život sam žrtvovala za svoju obitelj, a sada, kad mi je najteže, osjećam se izdano i zaboravljeno. U ovoj priči preispitujem svoje odluke, obiteljsku ljubav i što zapravo znači biti majka u današnjoj Hrvatskoj.
Moje ime je Ivana, odrasla sam u malom selu kraj Livna. Prvi put sam skupila hrabrosti suprotstaviti se majci, što je pokrenulo lavinu osjećaja krivnje, ali i potragu za vlastitom slobodom. Ova priča je o borbi između obiteljskih očekivanja i osobne sreće.
Već osam mjeseci pola svoje plaće dajem roditeljima za renovaciju njihovog stana. Kao jedinac, cijeli život osjećam njihovu kontrolu i očekivanja, a sada se pitam gdje prestaje odanost, a počinje gubitak sebe. Ovo je moja borba za neovisnost i pitanje: koliko dugujemo onima koji su nas odgojili?
Moja kćerka Ema želi se vratiti kući sa svojom porodicom, ali ne mogu više podnijeti njenog muža, Darija. Volim Emu i unučicu Saru, ali Darijeva prisutnost u mom domu mi je postala nepodnošljiva. Pitanje koje me razdire: imam li pravo postaviti granice, čak i ako to znači razdvajanje njihove porodice?
U trenutku slabosti napustio sam ženu i djecu zbog druge žene, misleći da ću pronaći sreću. Sada, godinama kasnije, shvaćam da sam izgubio sve što je imalo vrijednost. Ovo je moja priča o kajanju, izgubljenim prilikama i pitanjima koja me progone svake noći.
Moja kćerka Ivana ponovo je pred vratima, tražeći utočište za svoju porodicu. Iako bih nju i unuku Lejlu uvijek primila, njenog muža, Adnana, više ne mogu podnijeti pod svojim krovom. Ovo je priča o borbi između majčinske ljubavi i potrebe za vlastitim mirom.
Jednog kišnog popodneva, preopterećena vrećicama i brigama, morala sam zamoliti svog zeta, Darija, za pomoć, iako sam znala da između njega i moje kćeri Ivane već dugo tinja napetost. Tog dana, dok su kapljice kiše udarale o prozore, suočila sam se s vlastitim strahovima i obiteljskim nesuglasicama koje su godinama bile potisnute. Ono što se dogodilo promijenilo je naš odnos zauvijek i natjeralo me da preispitam što znači biti majka, svekrva i žena u ovom našem društvu.
Sve je počelo jednim pogledom i rečenicom mog svekra Dragana, koja je pokrenula lavinu sumnji i bola. Borila sam se za istinu o svom sinu Nikoli, dok su se zidovi našeg doma rušili pod teretom nepoverenja. Ovo je priča o tome kako sumnja može uništiti i najčvršće veze, ali i o snazi majčinske ljubavi.
Rođen sam s rijetkim genetskim poremećajem i ostavljen ispred bolnice u Sarajevu. Cijeli život sam proveo u domovima za nezbrinutu djecu, boreći se s osjećajem nepripadanja i željom da pronađem svoju obitelj. Moja priča je o boli, ali i o snazi da se pronađe svjetlo u najmračnijim trenucima.
