Godinama sam radila u Njemačkoj, žrtvujući svaki trenutak za bolju budućnost svoje djece. Kupila sam im stanove, ali sam se bojala da sam izgubila njihovu ljubav i bliskost. Na kraju, shvatila sam da je dom tamo gdje su srca naših najmilijih, a ne gdje su zidovi i ključevi.
Sve je počelo onog jutra kad je Lejla spakirala kofere i otišla, ostavljajući mene i našu kćerku Emu u Sarajevu. Godinama sam je uvjeravao da trebamo otići u Njemačku, ali ona nije mogla ostaviti roditelje, prijatelje i svoj grad. Tek kad sam ostao sam s Emom, shvatio sam koliko sam bio slijep za ono što je njoj bilo važno.
Moj sin Emir, jedino dijete, otišao je u Njemačku i sve više se udaljava od mene. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje, ponosa i boli, pitajući se gdje sam pogriješila kao majka. Ova priča je moj pokušaj da shvatim sebe, njega i našu novu stvarnost.
Zovem se Katarina i ovo je priča o tome kako sam izgubila sve što sam smatrala svojom obitelji, samo da bih kroz suze i hrabrost pronašla samu sebe. Šesnaest godina sam provela u Italiji, daleko od sina i muža, vjerujući da žrtvujem sve za njihovu bolju budućnost, a onda sam otkrila da je moja odsutnost bila ispunjena lažima i izdajom. Najveća bol naučila me tko sam zapravo i što znači ponovno se roditi.
Zovem se Amira i moj svijet se srušio onog dana kad sam u Austriji slučajno otkrila da moj muž u Sarajevu vodi dvostruki život. Najviše me boli što su moja kćerka i sin sve znali, a šutjeli su. Sada stojim pred pitanjem ima li smisla vratiti se kući kad više ne znam gdje mi je dom.
Dvadeset godina sam provela u Americi, sanjajući povratak u svoj dom u Zagrebu. Kada sam se napokon vratila, shvatila sam da me kći i zet ne žele podržati i preuzeti kredit za stan koji sam cijeli život otplaćivala. Osjećam se izdano, usamljeno i pitam se gdje je nestala ona toplina doma za kojom sam toliko čeznula.
