Jedne kišne večeri, nakon trideset godina, susrela sam Damira, prijatelja iz mladosti. Taj susret probudio je u meni zaboravljene osjećaje i natjerao me da preispitam svoj život, brak i odnose s djecom. Moja kćerka Ivana nije mogla razumjeti moju promjenu, ali ja sam znala da više nikada neću biti ista žena.
Dok sam čistila stan nakon smrti svog muža, pronašla sam skrivena pisma upućena njegovoj prvoj ljubavi. Ta otkrića su mi slomila srce i natjerala me da preispitam cijeli naš zajednički život. Sada se pitam – koliko zaista poznajemo one koje volimo?
Vraćam se kući s osmijehom, očekujući da vidim novi kauč koji smo Nedim i ja birali. Umjesto toga, nalazim poruku koja mijenja sve – moj brak, povjerenje u porodicu, i samu sebe. Ovo je priča o izdaji, borbi za dostojanstvo i pitanju: vrijedi li boriti se kad se sve raspada?
U 58. godini života, nakon što sam prošla kroz razvod i godine samoće, pronašla sam novu ljubav s Damirom. No, moja kćerka Ivana sumnja u njegove namjere i ne može prihvatiti moju sreću. Dok pokušavam pomiriti svoje srce i obitelj, suočavam se s najtežim pitanjem: može li ljubav premostiti generacijski jaz i stare rane?
Moja priča počinje u trenutku kada sam, s 63 godine, pronašla ljubav s Ivanom, što je izazvalo buru osuda i srama kod moje djece. Kroz bolne razgovore, obiteljske sukobe i vlastite sumnje, borila sam se za pravo na sreću i autentičnost. Ovo je priča o tome kako je ljubav, čak i u poznim godinama, često najveći izazov pred predrasudama najbližih.
