Nakon završetka srednje škole, spakirala sam svoje stvari i pobjegla iz kuće, ostavljajući iza sebe bolesnog brata i majku koja me svakodnevno proklinje. Svaka poruka koju mi pošalje nova je rana, a ja se pitam je li moguće ikada pronaći mir. Ovo je moja priča o bijegu, krivnji i potrazi za samom sobom.
Moje ime je Lara i nikada neću zaboraviti noć kada su me izbacili s vlastite mature zbog cvjetne haljine. Dok sam uplakana sjedila na parkiralištu i zvala najbolju prijateljicu, osjećala sam se izdano i posramljeno. Ta noć me naučila koliko je teško biti drugačiji u malom gradu, ali i koliko je važno pronaći snagu u sebi i podršku u obitelji.
Moje ime je Dino i imam šesnaest godina. Nakon što smo se preselili u Sarajevo, život mi se promijenio kad sam upoznao stariji bračni par, gospodina Ivu i gospođu Nadu, naše nove komšije. Ova priča govori o tome kako su me njihova usamljenost, bolest i vlastiti problemi natjerali da preispitam što znači biti čovjek.
Moj svijet se srušio kad mi je tata, Zoran, rekao da mu ostaje još samo nekoliko mjeseci života. Njegova najveća želja bila je vidjeti me kako igram finale nogometnog prvenstva, ali sezona je već završila. U 48 sati, uz pomoć prijatelja i cijelog sela, organizirao sam utakmicu koja nam je promijenila živote.
Sve je počelo naizgled bezazleno, na satu biologije, ali jedno pitanje o krvnim grupama pokrenulo je lavinu sumnji i otkrilo tajnu koja je razdrla moju porodicu. Kroz bol, izdaju i traženje istine, suočila sam se s pitanjem tko sam zapravo i što znači biti dio obitelji. Ova priča je moj pokušaj da pronađem nadu i oprost u svijetu koji se preko noći promijenio.
Moje ime je Ivana i već pet godina živim s osjećajem krivnje jer sam svojim riječima pokrenula razvod roditelja. Odrasla sam u Sarajevu, u obitelji gdje su svađe bile svakodnevica, a moj pokušaj da zaustavim bol doveo je do još većeg sloma. Danas, s dvadeset i dvije godine, pitam se jesam li mogla drugačije i hoću li ikada oprostiti sebi.
Moj sin Filip imao je samo osamnaest kad mi je, drhteći, priznao da će postati otac. Naša mala zajednica u okolini Tuzle, gdje svi sve znaju, pretvorila je našu obiteljsku dramu u javnu temu. Kroz suze, svađe i tišinu, pokušavala sam pronaći snagu da podržim sina i da ne izgubim sebe.
Zovem se Ivana i sa sedamnaest godina postala sam majka. U ovoj priči vodim vas kroz oluje mog odrastanja: svađe s roditeljima, gubitak prijatelja i potragu za sobom između pelena i odgovornosti koje nisam tražila. Ovo je iskrena ispovijest o ljubavi, neuspjehu i nadi u društvu koje ne prašta mladim majkama.
Moja priča počinje onog dana kad sam spakirala kofere i napustila roditeljsku kuću, ostavljajući iza sebe bolesnog brata i majku koja mi to nikad nije oprostila. Svaki dan me proganja osjećaj krivnje i pitanje jesam li izdala svoju obitelj zbog vlastitih snova. U ovoj ispovijesti pokušavam pronaći smisao između vlastite slobode i odgovornosti prema onima koje volim.
Moje ime je Nikolina i cijeli život sam bježala od istine o svojim roditeljima i o sebi. Odrasla sam u sjeni njihovog razvoda, nesigurna u to što znači voljeti i biti voljen. Tek kad sam upoznala Tarika, shvatila sam koliko su rane iz djetinjstva duboke i koliko je teško vjerovati u ljubav kad ti je ona bila oduzeta.
Moje ime je Lejla, i ovo je priča o tome kako sam izgubila brata Amara u tragičnoj prometnoj nesreći, što je zauvijek promijenilo moju obitelj. Kroz bol, krivnju i sukobe s roditeljima, pokušavam pronaći smisao i oprost, dok se suočavam s pritiscima svakodnevnog života u Sarajevu. Ovo je moj put kroz tugu, traženje nade i pitanje: može li se ikada zaista oprostiti sebi i drugima?
Imam dvadeset i dvije godine i još uvijek osjećam težinu onoga što sam napravila prije pet godina. Moje riječi i postupci, iako su tada djelovali kao jedini izlaz iz pakla svakodnevnih svađa, postali su okidač za razvod mojih roditelja. Sada se pitam jesam li bila premlada da donosim tako teške odluke i jesam li mogla spasiti našu obitelj.
