Oduvijek sam bila u sjeni svog mlađeg brata, kojeg je otac obožavao. Sada, kad želim osnovati vlastitu obitelj, otac mi postavlja uvjete koji mi slamaju srce. Ovo je priča o boli, nepravdi i borbi za vlastitu sreću.
Zovem se Lucija i prošlog ljeta sam doživjela najtežu obiteljsku dramu na odmoru s muževom porodicom. Ove godine opet me zovu, ali još uvijek osjećam gorčinu, tjeskobu i strah da ću izgubiti sebe ako opet pristanem. Ovo je moja priča o tome kako more može biti i blagoslov i prokletstvo.
Od prvog trenutka kad smo krenuli tražiti stan, znala sam da neće biti lako. Suživot s mužem i njegovom majkom, Senkom, postao je svakodnevna borba za moj prostor i identitet. Pitanje je: koliko dugo mogu izdržati prije nego što izgubim samu sebe?
Ove godine, kao i svake, svekrvin rođendan slavi se kod nas. Opet sam ja ta koja kuha, sprema, čisti, dok se svi drugi smiju i uživaju. Ali ovog puta, nešto u meni puca i odlučujem da više neću šutjeti.
Moj svijet se srušio onog trenutka kad mi je muž, nakon petnaest godina braka i dvoje male djece, rekao da me više ne voli. U ovoj priči dijelim svoje najdublje strahove, sumnje i borbe, pokušavajući pronaći smisao i snagu za sebe i svoju djecu. Ovo je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i kako dalje kad se tlo pod nogama raspadne.
Na dan svog vjenčanja suočila sam se s nevjerojatnim izazovom – svekrva, Marija, pojavila se u bijeloj haljini, odlučna da mi ukrade pažnju. Moj suprug Ivan nije znao kako reagirati, a ja sam se osjećala izdano i bespomoćno. Ipak, pronašla sam snagu i domišljatost da preokrenem situaciju u svoju korist, ali i da otvorim pitanje – gdje su granice obiteljskih odnosa?
Oduvijek sam se osjećala kao strankinja u vlastitoj obitelji, iako nosim isto prezime. Kad treba pomoć, svi me trebaju, ali kad je riječ o ljubavi i pripadnosti, ostajem po strani. Ovo je priča o tome kako sam pokušala postaviti granice i pronaći svoje mjesto među najbližima.
Na samu Novu godinu, dok sam sjedila sama u dnevnoj sobi i čuvala unukinog psa, shvatila sam da se moj brak s Ivanom raspada. U tih nekoliko sati, sve što sam mislila da znam o našem zajedničkom životu počelo se urušavati. Sada, s 62 godine, stojim pred razvodom i pitam se gdje smo točno skrenuli s puta.
Jedne kišne večeri, nakon trideset godina, susrela sam Damira, prijatelja iz mladosti. Taj susret probudio je u meni zaboravljene osjećaje i natjerao me da preispitam svoj život, brak i odnose s djecom. Moja kćerka Ivana nije mogla razumjeti moju promjenu, ali ja sam znala da više nikada neću biti ista žena.
Moja supruga me napustila preko noći, ostavivši me samog s troje djece. Svaki dan je borba s vlastitim strahovima, predrasudama okoline i birokracijom, ali i sumnjama jesam li dovoljno dobar otac. Ovo je priča o gubitku, ljubavi i snazi koju sam pronašao u sebi zbog svoje djece.
Radim kao smjenski vođa u tvornici u Sarajevu. Jedan kolega me prevario oko plaćanja ručka, što me natjeralo da preispitam vlastitu naivnost i povjerenje prema ljudima. Ova priča je moj put kroz razočaranje, sumnju i potragu za iskrenošću među kolegama.
Zovem se Ivana, imam 36 godina i već jedanaest godina sam u braku s Damirom. Naizgled obična žena iz Zagreba, ali moj život se prelomio kad mi je muž postavio ultimatum: ili ću napustiti posao koji volim, ili će naš brak završiti. Ovo je priča o borbi između ljubavi, samostalnosti i očekivanja društva.
