Moje ime je Ivana i ovo je priča o tome kako sam, usprkos osudi najbližih, odlučila boriti se za svoje dijete. Nakon teškog poroda i komplikacija, suočila sam se s pritiscima da dam svoju kćer na posvajanje jer su svi mislili da nisam dovoljno jaka. Ali majčinska ljubav i nada su jače od svih tuđih mišljenja.
Od trenutka kad sam čula da će Jasmina, sestra mog muža, s djecom useliti kod nas, znala sam da će moj život biti preokrenut. Kroz ovu priču dijelim kako su obiteljske obveze i neizgovorena očekivanja uništili naše snove, ali i kako sam kroz bol pronašla snagu da postavim granice. Ovo je moj put od tihe patnje do ponovnog pronalaska vlastite vrijednosti.
Nikada nisam mislila da će prevara uništiti moj brak, ali život je pun iznenađenja. Dok sam bila u bolnici s našim bolesnim sinom, muž je doveo drugu ženu u naš dom. Najviše me pogodila reakcija moje majke, koja je sve okrenula naglavačke.
Sve je počelo kad je neočekivana smrt svekra promijenila ravnotežu u našoj obitelji. Moj muž, Ivan, i njegova djeca iz prvog braka počeli su me pritiskati oko nasljedstva, dok sam ja samo željela zaštititi svog sina, Leona. U vrtlogu laži, pohlepe i obiteljskih spletki, morala sam odlučiti što mi je važnije: mir u kući ili pravda za moje dijete.
Od malih nogu osjećala sam se kao uljez u vlastitoj obitelji. Majka mi nikada nije oprostila što nisam sin, a otac je uvijek bio hladan i dalek. Godinama sam se borila za svoje mjesto, sve dok nisam morala izabrati: ostati i nestati, ili otići i napokon živjeti.
Zovem se Katarina i ovo je priča o tome kako sam izgubila sve što sam smatrala svojom obitelji, samo da bih kroz suze i hrabrost pronašla samu sebe. Šesnaest godina sam provela u Italiji, daleko od sina i muža, vjerujući da žrtvujem sve za njihovu bolju budućnost, a onda sam otkrila da je moja odsutnost bila ispunjena lažima i izdajom. Najveća bol naučila me tko sam zapravo i što znači ponovno se roditi.
Moja sestra Ivana želi moj stan, a mama joj u tome pomaže. Osjećam se izdano i nevidljivo, kao da moje potrebe nikada nisu bile važne. Cijeli život sam pokušavala dokazati da vrijedim, ali sada se pitam imam li pravo boriti se za sebe.
Ja sam Mara, imam sedamdeset i jednu godinu i odlučila sam prestati posjećivati svoju djecu vikendom. Ono što sam doživljavala u njihovim domovima lomilo mi je srce, a šutnja koju sam birala postala je moj štit. Ovo je priča o boli, samoći i ljubavi koja ne umire, čak ni kad obitelj pukne.
Moja priča počinje u trenutku kad sam izgubila dom zbog sina i njegove žene. Osjećaj izdaje i krivnje prožima svaki moj dan, dok pokušavam shvatiti gdje smo pogriješili kao roditelji. Svaka naša odluka sada se čini kao kamen oko vrata naše obitelji.
Moj muž Ivan otišao je kod svojih roditelja kad se razbolio, ostavljajući mene i našu djecu same. Vjerovala sam da je to privremeno, ali dani su prolazili, a istina koja je isplivala na površinu slomila mi je srce. Ova priča je o izdaji, samoći i snazi koju sam pronašla kad sam mislila da sam izgubila sve.
Jedna obična večera kod prijatelja razotkrila je bolnu istinu o mom mjestu u vlastitoj obitelji. U nekoliko sati shvatila sam koliko sam bila zanemarena i koliko sam se izgubila u ulozi majke i supruge. Ta večer bila je početak mog novog života, ispunjenog tugom, ali i nadom.
Jedne olujne noći na mojim vratima pojavila se djevojka koja tvrdi da je kći mog supruga. Morala sam se suočiti s njegovom davnom tajnom koja je prijetila uništiti našu obitelj. U ovoj priči opisujem bol, izdaju i borbu za oprost i razumijevanje u neočekivanoj situaciji.
