Od trenutka kad je moj otac zakoračio kroz vrata nakon tri godine zatvora, moj svijet se prelomio. Svaka večera bila je tiha borba između pogleda, riječi koje nismo smjeli izgovoriti i rana koje su nas dijelile. Pitanje koje me proganja: može li se pronaći mir u kući gdje svatko nosi svoju tišinu kao oklop?
Sve se srušilo kad sam saznala da je moj brat Ivan totalno razbio moj auto, iako sam ga ostavila na čuvanje kod mame. Stare rane i neizgovorene zamjerke ponovno su isplivale na površinu, a odjednom sam ja postala krivac. Pitam se, jesam li stvarno loša osoba jer sam napokon odlučila reći što osjećam?
Jedne olujne noći, dok sam čistila vilu na Tuškancu, spasila sam život malom dječaku kojeg je majka zanemarila. Zbog svog čina bila sam osuđena i otpuštena, ali sam jedina mogla vratiti dijete u život. Ovo je moja priča o osudi, majčinskoj ljubavi i borbi protiv predrasuda.
Na kišnu večer u Zagrebu, svekrva Ljiljana mi je dala ultimatum da ja i moj muž Ivan napustimo njezin stan. Osjećala sam se izdano, bespomoćno i izgubljeno, dok je Ivan šutio i izbjegavao sukob. Ovo je moja priča o obiteljskim sukobima, očekivanjima i traženju vlastitog identiteta u Hrvatskoj.
Zovem se Ivana i živim u Novom Zagrebu. Ovo je priča o tome kako je prijateljstvo sa susjedom, koje je započelo zajedničkim majčinstvom, postalo izvor stresa i tjeskobe. Kroz svakodnevne sukobe i borbu za vlastite granice, počela sam se pitati: gdje prestaje pomoć, a počinje iskorištavanje?
Zovem se Marija i oduvijek sam sanjala o vlastitom stanu s mužem Markom. Njegovi roditelji, Ankica i Dragan, iako imućni, odbili su nam pomoći s pologom za kredit, što je izazvalo duboke napetosti i razočaranje u obitelji. Ovo je priča o boli, ponosu i pitanjima što zapravo znači biti podrška u obitelji.
Jedne olujne večeri moj muž, Ivan, zahtijevao je da prepišem stan na njegovo ime, dok sam već znala za njegovu aferu. Majka mi je okrenula leđa i stala uz njega, a jedino me sestra Lejla podržavala. Ovo je priča o mojoj borbi s poniženjem, samoćom i traženjem sebe, te pitanju: mora li svaka žena na Balkanu proći kroz ovakvu kalvariju?
Moje ime je Marija. Nakon trideset i osam godina šutnje, danas prvi put gledam u oči sina kojeg su mi oduzeli u Jugoslaviji osamdesetih, kad sam bila prisiljena dati ga na usvajanje. Ovo je priča o krivnji, obiteljskim tajnama i mojoj očajničkoj potrazi za oprostom.
Sve je počelo kad mi je žlica ispala iz ruke za obiteljskim stolom. Taj mali trenutak pokrenuo je lavinu događaja i otkrio duboko skrivene tajne koje smo godinama gurali pod tepih. Ovo je priča o jednom ručku koji je zauvijek promijenio moju obitelj.
Pričam o danu kada mi je promaknuće izmaklo iz ruku, iako sam godinama davala sve od sebe. Umjesto mene, na tu poziciju je došla osoba koju niko nije poznavao, a ja sam se morala suočiti s razočaranjem, ljubomorom i pritiskom porodice. Ovo je priča o borbi za vlastite snove, ali i o pitanju koliko nas posao zaista definira.
Na dan naše godišnjice, moj muž Dario je spakirao kofer i ostavio mi pismo koje mi ne da mira. U tom trenutku moj svijet se srušio, a svaka riječ iz pisma odzvanja mi u glavi. Ovo je priča o izdaji, tišini i pitanjima na koja možda nikad neću dobiti odgovor.
Sve je počelo kad mi je kćerka Lejla priznala da je trudna s blizancima. U želji da joj olakšam život, ponudila sam joj pomoć, ali nisam očekivala da će to otvoriti stare rane i izazvati nove sukobe u našoj obitelji. Sada se pitam jesam li napravila pravu stvar ili samo pogoršala situaciju.
