Moje ime je Ljubica i imam 68 godina. Živim sama u stanu na Trešnjevci, a moji sinovi, Ivan i Dario, odbili su moju molbu da se preselim kod njih. Svakodnevno se borim s osjećajem usamljenosti i pitanjem gdje sam pogriješila kao majka.
Zovem se Ivana i već mjesecima osjećam kako mi srce preskače svaki put kad čujem da će Sanja, sestra mog muža, doći s djecom. Njena djeca su nemirna, gruba i često vrijeđaju moju Emu, ali niko u porodici ne želi o tome otvoreno pričati. Ovo je moja priča o borbi između obiteljske solidarnosti i zaštite vlastitog djeteta.
Oduvijek sam vjerovala da je dom mjesto sigurnosti, ali kad nam je djed ostavio kuću pod uvjetima, naš život se pretvorio u ratno polje. Svakodnevne svađe, neizgovorene riječi i osjećaj da više ne pripadam ni sebi ni toj kući, tjeraju me da biram između ostanka i gubitka svega poznatog. Pitam se, može li dom zaista biti dom ako u njemu nema mira?
U ovoj priči sam Ariana, žena koja pokušava pronaći mir u novoj obitelji, dok se suočavam s odbacivanjem svoje kćeri od strane svekrve. Svakodnevno balansiram između ljubavi prema mužu i zaštite svoje djece, boreći se s osjećajem krivnje i nemoći. Moja priča je ispunjena napetim razgovorima, suzama i pitanjima na koja još uvijek tražim odgovore.
Dok stojim na pragu majčine kuće, srce mi lupa kao da će iskočiti iz prsa. Suze mi peku oči, ali ne smijem pokazati slabost pred njom. Danas biram sina, makar to značilo da gubim majku.
Nikada nisam bila bliska sa svojom svekrvom, ali kad se pojavila na mojim vratima u suzama, sve se promijenilo. Moj muž Ivan i ja smo godinama pokušavali dobiti djecu, a kad smo napokon uspjeli, život nam se činio savršenim. No, jedne večeri, sve se srušilo kad je istina o njegovoj obitelji i ljubavnici izašla na vidjelo.
Jučer je svekrva okupila cijelu obitelj kako bi pročitala oporuku. Osjećam nepravdu prema svom mužu, Ivanu, jer je njegov brat Dario dobio mnogo više. Ne mogu prestati razmišljati o tome što sada slijedi za našu obitelj.
Ležim u bolničkoj sobi, gledam kroz prozor i pitam se kako ću dalje. Liječnici su mi rekli da ne smijem biti sam kad me otpuste, ali nemam nikoga tko bi mogao biti uz mene. Strah, tuga i sram miješaju se u meni dok pokušavam pronaći rješenje koje mi se čini nedostižnim.
Moj svijet se srušio u bolničkoj čekaonici kad sam saznala da nisam jedina žena svoga muža. Sve što sam mislila da znam o našem braku, nestalo je u jednom trenutku. Sada se pitam – tko sam ja bez njega i kako dalje kad istina zaboli više od svake bolesti?
Jednog običnog popodneva, dok sam prala muževu sako, pronašla sam račun iz luksuznog hotela. Taj mali komad papira pokrenuo je lavinu sumnji, straha i boli, natjeravši me da preispitam sve što sam mislila da znam o našem braku. Ovo je moja priča o izdaji, obiteljskim tajnama i borbi da ponovno pronađem povjerenje.
Nikada neću zaboraviti trenutak kad mi je sestra Ivana, uplakanih očiju, priznala da nema više ni za kruh. U isto vrijeme, ja sam planirala svoje vjenčanje i pokušavala izgraditi novi život s Markom. Ovo je priča o tome kako smo se borile protiv neimaštine, obiteljskih zamjerki i vlastitih granica – i što smo na kraju naučile o ljubavi i podršci.
Jedne ledene zimske večeri, dok mi je želudac krčao od gladi, skupila sam hrabrost i zamolila mamu za komad kruha. Umjesto topline, dočekala me šamarčina koja mi je zaledila obraze i srce. Ovo je priča o mojoj borbi s obiteljskim nasiljem, o tome kako sam preživjela i pronašla tračak nade tamo gdje ga više nisam očekivala.
