Na svoj 60. rođendan, umjesto poklona, dobila sam papire za razvod od muža s kojim sam provela cijeli život. U tom trenutku moj svijet se srušio, a ja sam morala pronaći snagu da se suočim s istinom, obitelji i vlastitim strahovima. Ovo je priča o izdaji, ponovnom pronalasku sebe i pitanjima koja ostaju neodgovorena.
Moje ime je Ivan Kovačević i nikada neću zaboraviti dan kada sam, bez da sam pitao svoju suprugu Lejlu, pozvao svoju majku Ružicu da upozna našu tek rođenu kćer. Taj trenutak je prijetio da nas razdvoji, ali na kraju nas je sve spojio na način koji nisam mogao ni zamisliti. Ovo je priča o ljubavi, nesporazumima i snazi oprosta.
Stojim na stubištu, drhteći od hladnoće i šoka, dok mi kćerka zatvara vrata pred nosom. Godinu dana ranije, iz ljubavi i povjerenja, prepustila sam joj svoj stan u Sarajevu. Sada, s jednom koferom u ruci, pitam se gdje sam pogriješila i što znači biti majka u ovom svijetu.
Moje ime je Lejla, i ovo je priča o tome kako sam izgubila brata Amara u tragičnoj prometnoj nesreći, što je zauvijek promijenilo moju obitelj. Kroz bol, krivnju i sukobe s roditeljima, pokušavam pronaći smisao i oprost, dok se suočavam s pritiscima svakodnevnog života u Sarajevu. Ovo je moj put kroz tugu, traženje nade i pitanje: može li se ikada zaista oprostiti sebi i drugima?
Nakon što su mi djeca otišla svojim putem, ostala sam sama u stanu u Sarajevu, boreći se s tišinom i osjećajem zaboravljenosti. Sve se promijenilo kad je Azra, moja nova susjeda, pokucala na vrata s tanjirom baklave i osmijehom koji je obećavao toplinu. Njeno prijateljstvo vratilo mi je vjeru u ljude i podsjetilo me da nikad nije kasno za novi početak.
Moje ime je Dario i nikada nisam bio tip muškarca kojeg bi roditelji poželjeli za svoju kćer. Vozač sam kamiona, a večeri provodim uz PlayStation i pivo. Ovo je priča o tome kako sam, usprkos predrasudama i obiteljskim sukobima, postao neočekivani omiljeni zet u obitelji svoje supruge Lejle.
Od prvog dana kad sam ugledala svog sina Ivana, znala sam da je poseban. Njegov pogled, ozbiljan i dubok, podsjećao me na mog pokojnog oca, čovjeka kojeg sam najviše voljela i najviše izgubila. Kroz Ivanovo odrastanje, cijela obitelj se suočavala s neobičnim osjećajem da se djed vratio među nas, ali to je donijelo i mnogo neizrečenih napetosti i pitanja.
Jedne olujne noći, dok sam dežurala u vatrogasnoj postaji u Sarajevu, pronašla sam napuštenu bebu ispred vrata. Instinktivno sam je uzela u naručje, nahranila i utješila, dok su me kolege gledale s nevjericom. Nisam znala da će taj čin promijeniti moj život i donijeti mi priznanje koje nisam očekivala.
Jedne olujne noći, dok sam gledala kroz prozor, moj život se zauvijek promijenio kad sam čula krik iz dvorišta. U toj noći, između straha i hrabrosti, otkrila sam istinu o svojoj obitelji i sebi. Ova priča je o tome kako jedan čin dobrote može otvoriti stare rane, ali i donijeti novo razumijevanje.
Moje ime je Emina i imam osam godina. Dok su šumski požari prijetili našem selu u Gornjem Vakufu, pronašla sam način da unesem malo radosti među umorne vatrogasce. Ovo je priča o tome kako sam, uprkos strahu i neizvjesnosti, pokušala vratiti osmijeh na njihova lica.
Moje ime je Lana i nikada nisam mislila da će jedno ime izazvati toliko bure u mom životu. Kada sam svom sinu dala ime Daris, nisam ni slutila da će to postati tema rasprava, osuda i podsmijeha na društvenim mrežama. Ova priča je o borbi za pravo na izbor, o ljubavi prema djetetu i o tome koliko nas društvo može povrijediti kad smo najranjiviji.
Nakon očeve smrti, umjesto zajedništva i tuge, moja obitelj se raspala zbog borbe za nasljedstvo. U kući punoj uspomena, svaka riječ postala je oružje, a brat i sestra više nisu bili isti ljudi. Ostala sam sama s pitanjem: vrijedi li išta više od mira i ljubavi koje smo izgubili?
