Našla sam se rastrgana između želje da napokon kupimo svoj prvi stan i potrebe da pomognemo muževom bolesnom ocu. Svaka odluka nosi težinu, a osjećaj krivnje i odgovornosti ne prestaje me proganjati. Ovo je priča o ljubavi, žrtvi i granicama koje postavljamo između svojih snova i obitelji.
Moje ime je Ivana i već pet godina živim u sjeni svoje svekrve, jer moj muž Dario odbija napustiti njezin stan. Svakodnevno se borim s osjećajem nemoći, razočaranja i gubitka vlastitog identiteta, dok pokušavam pronaći snagu da izdržim ili donesem odluku koja će promijeniti naš život. Ova priča je moj vapaj, ali i pitanje: koliko žena u Hrvatskoj i Bosni živi istu tišinu kao ja?
Nakon dvanaest godina braka i kćeri, otkrivam da je moj muž Ivan vodio dvostruki život. Sve što sam mislila da znam o njemu i nama, raspada se u jednom trenutku. Sada, dok on ostaje samo zbog naše kćeri, pokušavam pronaći smisao u ruševinama naše obitelji.
Usred porodiljnog dopusta, suočavam se s nametljivom svekrvom čije prisustvo i komentari unose nemir u naš dom. Dok pokušavam pronaći ravnotežu između vlastite privatnosti i obiteljskih očekivanja, napetosti rastu, a osjećaj nemoći postaje svakodnevnica. U toj borbi za mir, pitam se gdje završava obiteljska ljubav, a počinje pravo na osobni prostor.
Od trenutka kad sam čula Mirzinu rečenicu: ‘Mama bi mogla s nama’, znala sam da će ovo biti borba. Kupovina prvog stana trebala je biti ostvarenje sna, ali umjesto toga, našla sam se u vrtlogu obiteljskih očekivanja, dugova i neizgovorenih zamjerki. Moja borba za vlastiti mir pretvorila se u pitanje: gdje prestaje dužnost, a počinje pravo na vlastiti život?
