Moje ime je Lana i imam devet godina. Ove godine sam naučila da ponekad ljudi ne vide dijete, već samo ono što im smeta – moju dugu, kovrčavu kosu. Ovo je priča o borbi moje mame i mene protiv nepravde koja me naučila koliko je važno biti svoj.
Moje ime je Lejla. Moj sin Tarik je imao intervju za upis u prestižnu osnovnu školu u Sarajevu. Ono što je rekao pred komisijom zauvijek je promijenilo naš odnos, ali i razotkrilo istinu o našoj porodici.
Zovem se Goran i otac sam šesnaestogodišnje Lane. Moja priča je o boli i nemoći koju sam osjetio kad sam shvatio kako novac i društveni status razdvajaju djecu u elitnoj zagrebačkoj gimnaziji. U pokušaju da se borim protiv te nepravde, suočio sam se s posljedicama koje su zauvijek promijenile mene i moju obitelj.
Kao učiteljica u malom gradu, svakodnevno se suočavam s roditeljima koji ne žele priznati da njihova djeca nisu savršena. Ova priča vodi vas kroz jedan od najtežih dana u mojoj karijeri, kada sam morala reći istinu koju nitko nije želio čuti. Kroz sukobe, suze i vlastite sumnje, pitam se ima li nade da zajedno odgojimo bolju generaciju.
