Oduvijek sam osjećala da sam u vlastitoj kući nevidljiva, pogotovo otkako su se rodili moji mlađi brat i sestra, blizanci. Kad sam napokon skupila hrabrost i rekla mami kako se osjećam, sve se promijenilo – postala sam crna ovca obitelji. Je li zaista pogrešno željeti biti viđena i voljena?
Odrasla sam u Sarajevu uz dva mlađa brata blizanca koji su uvijek bili u središtu pažnje. Moja borba za majčinu ljubav pretvorila se u sukobe i osjećaj izdaje, a cijela porodica me počela gledati kao crnu ovcu. Ovo je priča o tome kako sam se suočila s boli, ali i pronašla snagu da budem svoja.
Sve je počelo jednim poniženjem pred prozorčićem školske menze. Moja baka je pokušavala zaštititi moje dostojanstvo, ali osjećaj srama i bijesa me pratio godinama. Pitam se, vrijedi li u školi samo ono što imaš u džepu?
Moje ime je Lana i imala sam jedanaest godina kad su mi roditelji slomili srce na način koji nikad neću zaboraviti. Sve sam nade položila u svoju prvu malu maturalnu večer, ali umjesto podrške, dočekale su me šale i podsmijesi onih koje sam najviše voljela. Ta noć me naučila koliko riječi bole i koliko je važno pronaći snagu u sebi kad te tvoji najbliži iznevjere.
