Moja sestra Ivana je pred cijelom porodicom viknula da će imati onoliko djece koliko ona želi i da se svi maknemo iz njenog života. Od tada naša porodica više nije ista, a ja se pitam jesmo li mogli drugačije. Ovo je priča o ljubavi, ogorčenju i tišini koja boli više od riječi.
Moje ime je Ivana i nakon što me muž napustio odmah nakon rođenja naše kćeri, ostala sam sama s djetetom i beskrajnim osjećajem krivnje i tuge. Svaki dan borim se s poslom, brigom o maloj Nini i vlastitim strahovima, dok pokušavam pronaći snagu da budem dobra majka. Najteže mi pada kad mi kćerka, umorna od svega, u lice kaže da smo stranci – tada se pitam jesam li mogla bolje i gdje sam pogriješila.
Moje ime je Lejla i cijeli život sam pokušavala udovoljiti svojoj majci Amri, ali nikada nisam bila dovoljno dobra. Ova priča vodi vas kroz moj brak, majčinstvo i borbu s očekivanjima u bosanskohercegovačkom društvu. Kroz suze, tišinu i neizgovorene riječi, pitam se — gdje sam ja u svemu tome?
Ovo je priča o meni, samohranoj majci iz Sarajeva, koja je cijeli život radila da bi prehranila sina Adnana i kćerku Lejlu. Iako sam im željela pružiti sve, život me naučio da ponekad ljubav i podrška vrijede više od materijalnog nasljeđa. Sada, pred kraj života, donosim odluku koja će zauvijek promijeniti naš odnos – i pitam se hoće li me moj sin ikada razumjeti.
Moja majka, umirovljenica, iznenada je odlučila živjeti život punim plućima i izlaziti s novim partnerom, dok sam ja ostala sama s dvoje male djece i osjećajem izdaje. Očekivala sam njezinu pomoć i podršku, ali ona je izabrala sebe, što je izazvalo lavinu sukoba i preispitivanja u našoj porodici. Ovo je priča o razočaranju, ljubavi, i traženju ravnoteže između vlastitih potreba i očekivanja drugih.
Te večeri sam izgubila kontrolu i izbacila kćerku i njenog momka iz svog stana. Iako me grize savjest, osjećam da nisam imala izbora. Ovo je priča o granicama, ljubavi i boli koju samo roditelj može razumjeti.
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam posvetila svojoj djeci. Nakon razvoda, sama sam ih podizala, žrtvujući sve za njihovu sreću. Danas, kad sam im dala sve što imam, osjećam se odbačeno od vlastite porodice, a srce mi puca zbog hladnoće koju osjećam od snahe i sina.
Moja majka godinama nije željela čuvati moju djecu, a ja sam svaki mjesec izdvajala novac za produženi boravak. Sve se promijenilo nakon što je doživjela moždani udar, a naša porodica je bila prisiljena suočiti se s prošlošću, zamjerkama i pitanjem oprosta. Ovo je priča o boli, ljubavi i pokušaju da ponovno pronađemo put jedni do drugih.
Godinama sam radio u Njemačkoj, sanjajući o povratku i zajedničkom životu s porodicom na selu. Kad sam konačno izgradio kuću iz snova, sin i snaha su mi rekli da ne žele napustiti grad. Ostao sam sam, suočen s prazninom i pitanjem što zapravo znači biti kod kuće.
Godinama sam pokušavala usrećiti svoju snahu poklonima, ali svaki moj trud završavao je razočaranjem i nesporazumima. Nakon što sam dosegla točku pucanja, odlučila sam prestati s darivanjem i suočiti se s istinom o našem odnosu. Tek tada smo obje pronašle put do međusobnog poštovanja i razumijevanja.
Moja kćerka Lana napustila je naš dom prije godinu dana i od tada ne odgovara na moje pozive ni poruke. Svakodnevno preispitujem svaki naš razgovor, svaki pogled, tražeći gdje sam pogriješila. Ova priča je moj pokušaj da shvatim, oprostim i možda pronađem put natrag do nje.
Oduvijek sam bila uz svoju kćerku Anu, žrtvujući sve za nju i njenu djecu. Kada sam se razboljela i trebala pomoć, dočekale su me hladne riječi i osjećaj izdaje. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i da pronađem smisao u boli koju osjećam.
