Moja priča počinje onog dana kad su me roditelji izbacili iz kuće jer sam ostala trudna s Damirom. Prošla sam kroz godine borbe, odricanja i samoće, a sada, deset godina kasnije, oni koji su me odbacili traže moju pomoć. Pitam se, može li se oprostiti sve ono što boli još uvijek živo u meni?
Ja sam Irena Jurić i jednog jutra, dok sam izlazila iz svoje zgrade u Sarajevu, osjetila sam težinu pogleda susjeda i vlastite usamljenosti. Moj muž je otišao, kćerka me jedva prepoznaje, a glasine u haustoru ne prestaju. Ovo je priča o mojoj borbi za sreću, hrabrosti da se promijenim i pitanju: jesu li promjene zaista moguće ili su samo privid?
Sve je počelo jednim običnim subotnjim jutrom, kad sam sa sestrom Lejlom odlučio prodavati kolače ispred naše zgrade u Sarajevu. Nismo ni slutili da će nam netko ukrasti sav novac koji smo skupljali za napuštene pse, ali ono što je uslijedilo pokazalo mi je koliko zajednica može biti snažna kad se dogodi nepravda. Ova priča je o povjerenju, razočaranju i neočekivanoj podršci koja nas je vratila na noge.
Osam godina sam u braku s Damirom, živeći između ljubavi i osjećaja da sam nevidljiva u vlastitom domu. Svakodnevno balansiram između posla, djece i očekivanja njegove obitelji, dok se pitam gdje sam zapravo ja. Ova priča je moj pokušaj da pronađem svoj glas i dokažem sebi i drugima da vrijedim više od uloge domaćice.
Moj muž, Dario, napustio je mene i našu djecu početkom devedesetih, ostavljajući nas bez ičega. Pet godina kasnije, dok sam pokušavala izgraditi novi život, pojavio se na vratima s koferom i praznim obećanjima. Ovo je priča o izdaji, borbi i pitanju može li se oprostiti ono što je jednom zauvijek slomljeno.
Vraćam se kući ranije nego inače, iscrpljena od posla, i nalazim muža s najboljom prijateljicom. Sve što sam gradila godinama ruši se u jednom trenutku. Ovo je priča o izdaji, ali i o ponovnom pronalasku sebe i onih koji su mi zaista važni.
Moje ime je Dario, samohrani otac iz Sarajeva. Nakon što smo djeca i ja izgubili dom zbog požara, suočili smo se s očajem, ali i neočekivanom toplinom zajednice. Ova priča je o borbi, ponosu i ljudima koji su nam vratili vjeru u život.
Moja priča počinje u trenutku kada sam, protiv majčine volje, otvorila vrata svoga stana Dini. Majka me je upozoravala da je on samo zbog stana sa mnom, ali ja sam bila zaljubljena i nisam htjela čuti istinu. Tek kad sam ostala sama, shvatila sam koliko su majčine riječi bile teške, ali i istinite.
Nakon što su mi roditelji pomogli da kupim svoj prvi stan u Sarajevu, nadala sam se mirnom životu. No, moja susjeda Jasmina imala je drugačije planove – njezine stalne posjete i zahtjevi počeli su mi narušavati privatnost i mir. Ovo je priča o tome kako sam naučila postaviti granice, ali i o težini očekivanja u našem društvu.
Nikada nisam mislio da će mi se život promijeniti u jednoj sekundi, na obali Save, dok sam gledao kako mi kćer nestaje pod vodom. Taj trenutak me natjerao da preispitam sve svoje odluke, odnose u obitelji i ono što znači biti otac. Ovo je priča o ljubavi, krivnji i iskupljenju.
Moje ime je Ela i već dvije godine nisam čula glas svoje kćerke. Svaki dan se pitam gdje sam pogriješila i zašto je tišina između nas postala nepremostiva. Ova priča je moj pokušaj da pronađem odgovore i možda, barem malo, olakšam srce.
Na hladnu zimsku večer, dok sam gledao kroz prozor i promatrao prazne sarajevske ulice, nisam mogao ni slutiti da će jedan slučajno preslušan razgovor promijeniti sve što sam mislio da znam o svom braku. Gubitak oca još je bio svjež, a osjećaj usamljenosti sve jači, no prava istina tek je čekala da ispliva na površinu. Ovo je priča o povjerenju, lažima i onome što ostaje neizrečeno među ljudima koji bi trebali biti najbliži.
