Još od trenutka kad je Edo izdahnuo, osjećala sam kao da mi se tlo izmaklo pod nogama. Nekoliko sati nakon sprovoda njegov sin je rekao da više nisam dobrodošla u kuću koju smo zajedno stvarali, a sjećanja su mi postala jedina utjeha u hladnoj, iznajmljenoj sobi. Borila sam se sa samoćom, razočaranjem i bolom, pitajući se je li gubitak teže preživjeti sam ili okružen izdajom onih kojima si davao sve.