Dvaput godišnje šaljem novac najstarijem unuku: Ali nikad ne čujem ništa od njega
Dvaput godišnje šaljem novac svom najstarijem unuku, Adnanu, koji studira u Zagrebu. Njegove dvije mlađe sestre uvijek mi se jave, zahvaljuju, pričaju mi o svojim planovima, ali od njega – tišina. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo se to izgubili jedno drugome i što znači biti obitelj u današnje vrijeme.