Zovem se Ivana i oduvijek sam bila žena koja zna što želi. Nakon što sam se udala za Damira, prepustila sam mu vođenje naših financija, iako sam zarađivala više. Danas između nas stoji zid tišine, a ja se pitam ima li još nade za nas.
Ova priča prati mene, Anu, kroz godine žrtvovanja i brige za moju baku Mariju u malom slavonskom selu. Nakon što sam napustila posao i život u Zagrebu kako bih joj bila podrška, dočekala me hladna istina kad je pročitan bakinu oporuku. Osjećaj izdaje i praznine natjerao me da preispitam sve što sam mislila da znam o obitelji, ljubavi i pravdi.
Usred mirisa luka i zvuka kipuće vode, naša je kuhinja postala bojno polje između mene i moje sestre. Osjećala sam se izgubljeno, ali sam kroz molitvu pronašla snagu da oprostim i izgradim mostove. Ova priča je o tome kako vjera može biti svjetionik i u najobičnijim, ali najtežim trenucima.
Moja majka, Marija, uvijek je vjerovala da prošlost ne vrijedi ništa, a da je moja dužnost pomoći joj sada kad je stara. Nikada nije priznala koliko su njene riječi i hladnoća povrijedile moje djetinjstvo. Sada, kad traži moju pomoć, osjećam se rastrgano između osjećaja krivnje i vlastite boli.
Moj sin Filip mi je jedne večeri rekao da želi živjeti s ocem i da me više ne voli. Ta rečenica mi je slomila srce i natjerala me da preispitam sve odluke koje sam donijela u životu. Kroz suze, sumnje i borbu za svoje dijete, pokušavam pronaći snagu i razumijevanje u ovoj teškoj situaciji.
Bio sam uvjeren da sam svojoj kćeri izabrao dobrog muža, ali nakon razvoda, njezin bivši traži polovicu stana koji smo supruga i ja kupili za nju. Osjećam se izdano, ljut i nemoćan dok gledam kako se obiteljski mir pretvara u pravnu bitku. Sada se pitam: gdje smo pogriješili i kako zaštititi ono što smo gradili cijeli život?
Sve je počelo jednim običnim danom, kad je jedna poruka na Ivanovom mobitelu srušila naš svijet. U trenutku sam izgubila muža, dom i vjeru u ono što smo gradili. Ovo je priča o povjerenju, sumnji i boli koja ostaje kad riječi nisu izgovorene na vrijeme.
Moje ime je Vedran i već dvije godine živim s roditeljima, dok moj stan iznajmljujem kako bih pomogao sestri Nini. Svakodnevno gledam kako majka opravdava Ninine pogreške, a ja ostajem bez glasa i prava na vlastiti život. Ova priča je o ljubavi, razočaranju i pitanjima koja nas razdiru kad obitelj postane mjesto gdje se osjećamo najmanje dobrodošli.
Slučajno sam čula sina kako planira moj odlazak u dom za starije i prebacivanje stana na sebe. Osjećaji izdaje, tuge i straha preplavili su me, ali nisam znala kako mu to reći u lice. Ova priča je moj pokušaj da pronađem snagu i odgovor na pitanje: što učiniti kad te najbliži povrijede?
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam sanjala da svojoj djeci, Ivanu i Emi, ostavim nešto vrijedno. Kad sam Emi dopustila da živi u stanu u Zagrebu, nisam ni slutila koliko će ta odluka uzdrmati našu obitelj. Ova priča je o povjerenju, razočaranju i pitanjima što zapravo znači biti roditelj.
Deset godina sam s mužem Adnanom gradila kuću iz snova na obroncima Vlašića, daleko od gradske vreve. Kad smo napokon bili blizu završetka, naš sin Dario se vratio iz Zagreba s prijedlogom koji je uzdrmao sve što smo planirali. Ovo je priča o ljubavi, žrtvi i pitanjima koja nas tjeraju da preispitamo što nam je zaista dom.
Živim s roditeljima, mužem i dvoje djece u malom stanu u Sarajevu. Svakodnevne svađe, nedostatak privatnosti i osjećaj gušenja prijetili su da unište našu obitelj, ali vjera i molitva su mi dale snagu da izdržim. Ova priča je o tome kako sam naučila opraštati, voljeti i pronaći mir u najtežim trenucima.
