Od trenutka kad je moj tast Mato po prvi put spustio svoju poderanu torbu na prag našeg malenog stana u Zagrebu, osjetila sam da nešto u meni puca. Nisam bila spremna dijeliti svoj mir s nekim čije svakodnevne navike i sitne primjedbe pretvaraju svaki dan u borbu, ali zar je moguće okrenuti leđa čovjeku kojem sve duguješ? Ovo je priča o pokušajima razumijevanja, nevidljivim granicama i potrazi za srećom u prostoru koji odjednom više ne pripada nikome.