Zovem se Ivana i već godinama osjećam kako me muževa porodica pritišće svojim očekivanjima. Svaki naš napredak i boljitak naiđe na nove zahtjeve, a ja sve više osjećam da gubim sebe u toj beskonačnoj spirali tuđih potreba. Pitam se — je li moguće voljeti porodicu i istovremeno sačuvati sebe od potpunog gubitka identiteta?