Jednog jutra sam, slomljena i izgubljena, ostavila muža i djecu kod svekrve u Sarajevu i otišla u Kaliforniju. U ovom pismu iz daljine, suočavam se s vlastitim osjećajem krivnje, ali i neizdrživom potrebom da pronađem sebe. Moja priča je poziv svim ženama koje su se ikada osjećale zarobljeno između očekivanja drugih i vlastitih snova.
Jučer su mi na vrata došle majka i svekrva, svaka sa svojim suzama i zahtjevima. Stajala sam između njih, rastrgana između očekivanja porodice i vlastite boli. Ovo je priča o izdaji, pritisku i borbi za dostojanstvo žene u malom bosanskom gradu.
Probudila sam se nakon svadbe svoje nećakinje i zatekla kćerku Lejlu uplakanu kraj prozora. Kroz razgovor s njom, suočila sam se s vlastitim strahovima, očekivanjima i tugom zbog njezine samoće i želje za djetetom. Ova priča je moj pokušaj da razumijem, podržim i prihvatim njezin izbor, ali i da preispitam sve ono što društvo očekuje od nas žena.
