Već deset godina živim s istim problemom, a ime mu je Ivana – sestra mog muža Filipa. Svaki vikend ona dolazi kod nas, kao da je naš stan njezin drugi dom, a ja više ne znam kako da se izborim za svoj mir. Ova priča je moj vapaj, ali i pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i ima li izlaza iz ovog začaranog kruga.
Prala sam mužu sako i u džepu pronašla račun iz luksuznog hotela za vikend za dvoje. Sve što sam mislila da znam o našem braku počelo se rušiti. Ova priča je moj put kroz izdaju, sumnju i odluku koja će promijeniti našu obitelj.
Moje ime je Ivana i imam 28 godina. Ova priča govori o tome kako sam, suočena s majčinstvom, nesigurnošću i nedostatkom podrške od supruga, morala pronaći snagu u sebi i odlučiti kome se mogu istinski obratiti za pomoć. Kroz obiteljske konflikte, neizgovorene riječi i svakodnevne borbe, shvatila sam što znači biti žena u današnjoj Hrvatskoj.
Moja majka nikad nije razumjela moju ljubav prema cvijeću. Odrasla sam u Sarajevu, gdje su vrtovi bili luksuz, a povrće nužnost. Ova priča je o sukobu generacija, snovima i boli kad ti najbliži ne vide tvoju sreću.
Zovem se Marija i u vlastitom domu osjećala sam se kao stranac, jer je moja svekrva, Ljubica, odnijela sve – čak i kuhalo za vodu. Moj muž, Ivan, nikada joj nije znao reći ‘ne’, a ja sam polako gubila sebe. Ovo je priča o tome kako sam se borila za svoju slobodu i obitelj.
Moja priča počinje u trenutku kad sam, nakon porodiljnog dopusta, morala odlučiti kome povjeriti brigu o našoj kćeri Novi. Suočena s pritiskom svekrve da joj damo svu našu ušteđevinu u zamjenu za obećanje da će stan prepisati na Novu, našla sam se rastrgana između ljubavi prema obitelji, straha od manipulacije i želje za sigurnošću svoje kćeri. Ova odluka pokrenula je lavinu obiteljskih sukoba, sumnji i pitanja o povjerenju i budućnosti.
Ovo je priča o meni, Jasni, majci iz Zagreba, koja se suočava s promjenama u obiteljskim odnosima kad moj sin Ivan oženi Lejlu, ženu snažnih uvjerenja o ravnopravnosti. Kroz svakodnevne situacije, od kuhinje do obiteljskih okupljanja, učim koliko je teško, ali i oslobađajuće, pustiti stare navike i prihvatiti novu dinamiku. Na kraju se pitam: jesmo li spremni za pravu jednakost ili nas strah od promjena još uvijek drži za ruku?
