Moje ime je Ivana i već osam mjeseci gledam kako moja svekrva ignorira svoje unuke, moju djecu. Živimo u istom gradu, udaljeni svega nekoliko tramvajskih stanica, ali ona ne zove, ne piše, ne dolazi. Ova priča je moj pokušaj da razumijem zašto netko može tako lako izbrisati vlastitu obitelj iz svog života i kako se nositi s boli koju to ostavlja.
Moja priča počinje u trenutku kad sam izgubila muža i ostala sama s troje djece. Suočena s nemogućim izborima, pokušavam pronaći ravnotežu između posla, majčinstva i očajničke potrebe za podrškom koju mi majka uporno uskraćuje. Svaki dan je borba između osjećaja krivnje, tuge i bijesa, dok pokušavam preživjeti u društvu koje ne vidi žrtvu samohrane majke.
Ovo je priča o meni, Amiri, ženi koju je muž ostavio s trogodišnjim sinom, i o borbi da sačuvam dostojanstvo dok gledam sina kako odrasta uz ženu koja ne poštuje ni njega ni mene. Kroz svakodnevne sukobe, osjećaj krivnje i nepravde, pokušavam pronaći smisao i snagu da nastavim dalje. Na kraju se pitam – gdje prestaje dužnost majke, a počinje pravo na vlastiti mir?
Primila sam pozivnicu na vjenčanje svog bivšeg muža i nekadašnje najbolje prijateljice. Sve što sam godinama gradila, srušilo se u jednom trenutku. Ovo je priča o izdaji, boli, ali i traženju snage da nastavim dalje.
Moj život se raspadao dok sam pokušavala balansirati posao, djecu i kuću, a muž je bio prisutan samo fizički. Svakodnevno sam se pitala gdje sam pogriješila i zašto sam ostala sama u svemu. Ova priča je moj vapaj, ali i poziv na razgovor o tišini i usamljenosti u braku.
Ovo je moja priča o borbi za vlastitu vrijednost i mir u braku koji me slomio, ali i izgradio. Kroz suze, molitvu i podršku vjere, pronašla sam izlaz iz tame i naučila voljeti sebe. Nadam se da će moja iskrenost potaknuti druge žene da progovore o svojim tišinama.
Mislila sam da me ništa više ne može iznenaditi nakon trideset godina braka. Sve dok nisam vidjela svog muža, Ivana, kako ljubi drugu ženu na parkiralištu ispred crkve, dok sam u rukama držala svježe pecivo za našu nedjeljnu kavu. Tog dana moj svijet se raspao, a ja sam morala odlučiti hoću li oprostiti, boriti se ili otići.
Četiri godine sam šutjela i nosila teret naše obitelji na svojim leđima, dok je moj muž, stariji osam godina, izbjegavao odgovornost. Danas sam prvi put skupila hrabrosti i rekla mu sve što me boli. Ovo je priča o žrtvi, ljubavi i granicama koje žena mora postaviti da bi sačuvala sebe.
Zovem se Ana i moj svijet se srušio onog dana kad sam povjerovala da napokon mogu disati za sebe. Nakon godina žrtvovanja za sina i bolesnu majku, pomislila sam da sam pronašla sreću uz čovjeka kojeg volim – ali izdaja je došla iz najbližeg kruga. Ovo je priča o povjerenju, izdaji i pokušaju da pronađem novi smisao kad ti netko slomi krila.
Moja snaha Ivana me tretira kao dadilju, a ja sam umorna i nevidljiva. Volim svoje unuke više od svega, ali nitko ne pita kako sam i mogu li još izdržati. Ovo je moj vapaj za razumijevanjem i poštovanjem.
Ovo je moja priča o tome kako sam, pod pritiskom porodice i društva, odabrala život koji nije bio moj san. Kroz borbu za svoje dijete i vlastitu sreću, naučila sam koliko je teško biti žena u Sarajevu kad svi oko tebe misle da znaju šta je najbolje za tebe. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i poziv svima da ne zaborave svoje snove.
Jednog običnog jutra odlučila sam iznenaditi snahu i unuke, ali ono što sam zatekla promijenilo je moj pogled na obitelj i žensku žrtvu. U ovoj priči otkrivam kako su predrasude, neizgovorene riječi i očekivanja razorili našu bliskost, ali i kako sam naučila slušati prije nego što sudim. Ovo je priča o jednoj svekrvi, snahi i tišini koja vrišti između redova.
