Moja najbolja prijateljica, Ivana, potpuno se promijenila nakon što je postala majka. Naše prijateljstvo, nekad neraskidivo, počelo je pucati pod pritiskom njezine nove uloge, a ja sam se osjećala bespomoćno dok sam gledala kako nestaje iz mog života. Ovo je priča o tome kako nas je život stavio na kušnju, ali i o tračku nade koji nas je ipak spojio.
Nakon petnaest godina braka, mislio sam da smo Jasmina i ja prošli kroz sve oluje. Ali dolazak psa, kojeg je Jasmina dovela kući bez mog pristanka, otvorio je stare rane i stvorio nove sukobe. Sada, suočen s ultimatumom, pitam se jesmo li mi ili pas važniji za našu obitelj.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kada sam morala pustiti ruku svoje dvogodišnje kćeri, Eme. U bolničkoj sobi, okružena sestrama koje su tiho pjevale ‘Ti si moje sunce’, suočila sam se s najtežom odlukom u životu – darovati Emičine organe drugoj djeci. Ova priča je o boli, ljubavi i hrabrosti koju nisam znala da imam.
Jednog kišnog jutra pomogla sam nepoznatoj starijoj ženi, ne sluteći da je ona osoba koja je prije mnogo godina uništila život moje majke. Kroz niz slučajnosti i bolnih otkrića, suočila sam se s vlastitim osjećajima izdaje, bijesa i potrebe za oprostom. Ova priča je moj pokušaj da shvatim što znači oprostiti i može li prošlost ikada prestati proganjati sadašnjost.
Zovem se Ivana, imam 36 godina i već jedanaest godina sam u braku s Damirom. Naizgled obična žena iz Zagreba, ali moj život se prelomio kad mi je muž postavio ultimatum: ili ću napustiti posao koji volim, ili će naš brak završiti. Ovo je priča o borbi između ljubavi, samostalnosti i očekivanja društva.
Moja priča počinje jednim bolnim komentarom moje majke, koji mi je još u djetinjstvu slomio samopouzdanje. Kroz godine borbe sa sopstvenim izgledom, školskim zadirkivanjima i porodičnim nesuglasicama, naučila sam koliko riječi mogu da bole i koliko je teško izliječiti rane iz djetinjstva. Danas, kao odrasla žena, pitam se: da li ikada možemo potpuno da prevaziđemo ono što su nam roditelji usadili?
Moja najbolja prijateljica, Ivana, postala je majka i naš odnos se iz temelja promijenio. Osjećam kako gubim osobu koja mi je bila najbliža, dok se ona potpuno posvećuje svom sinu, zaboravljajući na naše zajedničke trenutke i mene samu. Kroz bol, ljubomoru i nadu, pitam se ima li naša veza još šanse ili je vrijeme da pustim ono što smo imale.
Moja priča počinje na ponižavajućoj večeri, kad me zaručnik Ivan pred svojim prijateljima nazvao ‘samo frizerkom’. Taj trenutak slomio mi je srce, ali i probudio snagu da se izborim za sebe. Ono što se dogodilo kasnije promijenilo je moj život i živote moje porodice.
Telefon iz hitne pomoći zauvijek mi je promijenio život. Suočila sam se s prošlošću, obiteljskim tajnama i vlastitim strahovima. Ovo je priča o oprostu, ljubavi i boli koja nikad ne nestaje.
Jednog jutra sam, slomljena i izgubljena, ostavila muža i djecu kod svekrve u Sarajevu i otišla u Kaliforniju. U ovom pismu iz daljine, suočavam se s vlastitim osjećajem krivnje, ali i neizdrživom potrebom da pronađem sebe. Moja priča je poziv svim ženama koje su se ikada osjećale zarobljeno između očekivanja drugih i vlastitih snova.
Nakon majčine smrti, pronašla sam kutiju starih pisama koja su otkrila njezinu davnu ljubav i srušila sve što sam znala o svojoj obitelji. Potraga za istinom dovela me do čovjeka koji je možda moj pravi otac, a suočavanje s obiteljskim lažima natjeralo me da preispitam vlastiti identitet. Sada se pitam mogu li oprostiti prošlosti i pronaći mir u sebi.
Zovem se Ana Petrović i vjerovala sam da je život pod mojom kontrolom, sve dok nisam saznala da nosim trojke. Liječnici su me suočili s nemogućim izborom: riskirati vlastiti život ili život svojih nerođenih kćeri. Ovo je priča o mojoj borbi, teškim odlukama i posljedicama koje su zauvijek promijenile moju obitelj.
