Kad sam svom sinu rekla „ne”: Kako sam spasila Markov brak s Evom

Ruke su mi drhtale dok sam otključavala vrata, a Marko je stajao na pragu mokar od kiše, neobrijan, s putnom torbom u jednoj ruci i onim tvrdim pogledom koji sam poznavala još iz dana kad je kao dječak šutio nakon svake svađe. Ušao je bez pozdrava, spustio torbu kraj ormarića i rekao: „Mama, gotovo je. Ostavio sam Evu.” U tom trenutku kao da mi je netko izbio zrak iz pluća. Gledala sam vlastitog sina, odraslog čovjeka od trideset i osam godina, kako stoji nasred mog malog stana u Osijeku, a u meni su se tukle dvije žene — majka koja bi ga odmah zagrlila i žena koja je previše toga proživjela da bi povjerovala u tako jednostavnu rečenicu.