Odrasla sam u Sarajevu, gdje su mi djed i baka bili drugi roditelji. Djed je bio moj heroj, ali odnos s bakom bio je pun boli i nerazumijevanja. Ova priča je moj pokušaj da shvatim zašto ljubav nije uvijek uzvraćena i kako se nositi s obiteljskim tajnama.
Moja snaha Ivana me tretira kao dadilju, a ja sam umorna i nevidljiva. Volim svoje unuke više od svega, ali nitko ne pita kako sam i mogu li još izdržati. Ovo je moj vapaj za razumijevanjem i poštovanjem.
Sjedim na drvenoj klupi ispred kuće koju sam gradila s pokojnim mužem, a sada gledam kako nepoznati ljudi unose svoje stvari. Moj sin Dario i ja izgubili smo sve zbog njegovih dugova, a ja se pitam gdje je nestala pravda za one koji su cijeli život radili pošteno. U ovoj priči dijelim bol, sram i tračak nade koji me još uvijek drži.
Moje ime je Ljiljana i prije nekoliko tjedana život mi se okrenuo naglavačke kad sam neočekivano postala glavna skrbnica svojoj unučici. U tih četrnaest dana, suočila sam se s vlastitim strahovima, nesigurnostima i teškim optužbama svoje snahe. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i što znači biti dobra baka u današnjem svijetu.
Od prvog dana braka osjećam kako me mužova baka, Mara, gleda drugačije. Iako sam s ostatkom njegove porodice izgradila topao odnos, s njom nikada nisam uspjela pronaći zajednički jezik. Ova priča je moj pokušaj da shvatim zašto i kako to utiče na cijelu našu porodicu.
Sve je počelo običnim telefonskim pozivom, ali završilo je suzama, ljutnjom i pitanjem gdje sam pogriješila kao majka i baka. Pristala sam čuvati bolesnog unuka jer nitko drugi nije mogao, a završila sam osjećajući se iskorišteno i neshvaćeno. Ova priča je moj vapaj svim bakama i djedovima koji se osjećaju isto.
Moja djeca su svaki vikend kod bake, ali umjesto smijeha i igre, sve češće čujem uzdahe dosade i tihe prepirke. Pokušavam pronaći način da spojim svjetove svoje majke i svoje djece, ali čini se kao da su udaljeni svjetlosnim godinama. Ovo je priča o obiteljskim nesporazumima, generacijskim jazovima i pokušajima da pronađem zajednički jezik između onih koje najviše volim.
Moje ime je Ivana i već šest mjeseci gledam svoju djecu kako svako jutro pitaju za baku koja živi samo nekoliko ulica dalje, ali kao da je nestala iz naših života. Suprug i ja pokušavamo pronaći razloge, ali odgovora nema, a tišina između mene i svekrve postaje sve teža. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i kako djeci objasniti odsutnost osobe koju su voljeli.
Sve je počelo jednim pozivom koji mi je promijenio život. Optužena sam za nešto što nikada nisam učinila, a baka, koju sam godinama njegovala, odjednom mi više nije vjerovala. Kroz suze, svađe i istinu koja je isplivala na površinu, morala sam odlučiti kome vjerovati – sebi ili obitelji koja me izdala.
Postala sam baka, ali umjesto radosti, osjećam se iskorišteno i nevidljivo. Moja kćerka i zet uzimaju moju pomoć zdravo za gotovo, a ja se pitam gdje su nestale moje želje i snovi. Ovo je priča o tome kako sam pokušala pronaći svoj glas u obitelji koja me vidi samo kao besplatnu dadilju.
