Moja djeca su svaki vikend kod bake, ali umjesto smijeha i igre, sve češće čujem uzdahe dosade i tihe prepirke. Pokušavam pronaći način da spojim svjetove svoje majke i svoje djece, ali čini se kao da su udaljeni svjetlosnim godinama. Ovo je priča o obiteljskim nesporazumima, generacijskim jazovima i pokušajima da pronađem zajednički jezik između onih koje najviše volim.
Moje ime je Ivana i već šest mjeseci gledam svoju djecu kako svako jutro pitaju za baku koja živi samo nekoliko ulica dalje, ali kao da je nestala iz naših života. Suprug i ja pokušavamo pronaći razloge, ali odgovora nema, a tišina između mene i svekrve postaje sve teža. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i kako djeci objasniti odsutnost osobe koju su voljeli.
Sve je počelo jednim pozivom koji mi je promijenio život. Optužena sam za nešto što nikada nisam učinila, a baka, koju sam godinama njegovala, odjednom mi više nije vjerovala. Kroz suze, svađe i istinu koja je isplivala na površinu, morala sam odlučiti kome vjerovati – sebi ili obitelji koja me izdala.
Postala sam baka, ali umjesto radosti, osjećam se iskorišteno i nevidljivo. Moja kćerka i zet uzimaju moju pomoć zdravo za gotovo, a ja se pitam gdje su nestale moje želje i snovi. Ovo je priča o tome kako sam pokušala pronaći svoj glas u obitelji koja me vidi samo kao besplatnu dadilju.