Moje ime je Ivana i mislila sam da sam spremna za majčinstvo, ali kad se rodila naša kćerka, roditelji i svekrva koji su obećavali pomoć jednostavno su nestali. Ostali smo sami, iscrpljeni i zbunjeni, dok su se naši snovi o podršci i zajedništvu pretvorili u tišinu i izgovore. Ovo je priča o razočaranju, borbi i pitanjima koja još uvijek odzvanjaju u meni.
Prošle noći nisam oka sklopila, a sada se osjećam kao da sam zarobljena između dvije porodice. Moji roditelji žele useliti kod nas na godinu dana, a muž i njegova majka su već na ivici živaca. Osjećam se kao da gubim sebe pokušavajući svima ugoditi.
Jedne olujne noći, dok sam dežurala u vatrogasnoj postaji u Sarajevu, pronašla sam napuštenu bebu ispred vrata. Instinktivno sam je uzela u naručje, nahranila i utješila, dok su me kolege gledale s nevjericom. Nisam znala da će taj čin promijeniti moj život i donijeti mi priznanje koje nisam očekivala.
