Jednog običnog popodneva primila sam poziv koji mi je slomio srce: moja snaha, Ivana, odvela je moju unučad i zaklela se da ih više nikada neću vidjeti. Od tog trenutka moj život pretvorio se u borbu s boli, samoćom i neprestanim preispitivanjem vlastitih pogrešaka. Ovo je priča o tome kako sam pokušala pronaći smisao i oprost u svijetu koji mi se srušio.
Otvorila sam poruku od sina, očekujući poziv na rođendan unuka, ali dočekale su me riječi koje su mi slomile srce. U ovoj priči dijelim svoju borbu s osjećajem odbačenosti, obiteljskim nesuglasicama i pokušajem da pronađem svoje mjesto među najbližima. Možda će se netko prepoznati u mojoj boli i pronaći snagu za razgovor.
Nikada neću zaboraviti dan kad sam rodila našu kćer, a moj muž Ivan me ismijavao umjesto da mi pruži podršku. Taj trenutak me slomio, ali i probudio u meni snagu za koju nisam znala da postoji. Ovo je priča o boli, hrabrosti i borbi za dostojanstvo svake žene.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kad sam rodila svog sina, a onda ga ostavila u bolnici. Ova priča je moj pokušaj da objasnim zašto sam to učinila, suočena s vlastitim demonima i pritiscima društva. Možda ćete me osuditi, ali možda ćete i razumjeti – jer život nije uvijek crno-bijel.
U jednom zagrebačkom predvečerju, moja kćerka Lana i ja ostale smo same, svaka sa svojom boli – nju je ostavio dečko, mene muž. Dok smo plakale na istom kauču, počele smo otkrivati koliko nas povezuje i koliko je teško pronaći snagu kad te najbliži iznevjere. Ova priča je o majčinskoj i kćerinskoj boli, ali i o traženju nade kad se čini da je sve izgubljeno.
Moje ime je Ivana i već osam mjeseci gledam kako moja svekrva ignorira svoje unuke, moju djecu. Živimo u istom gradu, udaljeni svega nekoliko tramvajskih stanica, ali ona ne zove, ne piše, ne dolazi. Ova priča je moj pokušaj da razumijem zašto netko može tako lako izbrisati vlastitu obitelj iz svog života i kako se nositi s boli koju to ostavlja.
Pet godina živim u agoniji otkako je moja kćer Lejla nestala nakon što je otišla s dečkom iz Sarajeva. Svaki dan borim se s policijskom ravnodušnošću, šutnjom susjeda i vlastitom krivnjom. Ovo je priča o mojoj borbi, boli i nadi da će istina napokon izaći na vidjelo.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će rođenje mog sina izazvati toliko tuge u mojoj obitelji. Umjesto radosti, dočekala nas je bakina hladnoća jer nije dobila unuku kakvu je priželjkivala. Ova priča je o boli, razočaranju i borbi za prihvaćanje vlastite obitelji onakvom kakva jest.
Moja majka, Marija, uvijek je vjerovala da prošlost ne vrijedi ništa, a da je moja dužnost pomoći joj sada kad je stara. Nikada nije priznala koliko su njene riječi i hladnoća povrijedile moje djetinjstvo. Sada, kad traži moju pomoć, osjećam se rastrgano između osjećaja krivnje i vlastite boli.
Moja svekrva je preminula, a njezina oporuka je razotkrila duboke rane u našoj obitelji. Osjećam se izdano i povrijeđeno jer me izostavila, iako sam godinama bila uz nju i njezina sina. Sada se pitam kako dalje, kako oprostiti i nastaviti živjeti s tim teretom.
Pet godina nakon što sam saznala za muževu aferu, još uvijek osjećam bol i nesigurnost. Svaki dan se borim s povjerenjem, pitanjima i vlastitim identitetom. Ovo je moja priča o borbi, oprostu i traženju odgovora u svakodnevici koja nikad više nije ista.
Moje ime je Ivana i već šest mjeseci gledam svoju djecu kako svako jutro pitaju za baku koja živi samo nekoliko ulica dalje, ali kao da je nestala iz naših života. Suprug i ja pokušavamo pronaći razloge, ali odgovora nema, a tišina između mene i svekrve postaje sve teža. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i kako djeci objasniti odsutnost osobe koju su voljeli.
