Moje ime je Vesna, imam 66 godina i jednu kćerku, Lejlu. Ova priča je o tome kako sam, iz prevelike ljubavi i straha da je ne izgubim, možda prešla granicu i postala ono što ona danas zove ‘toksičnom majkom’. Sada se pitam: gdje je granica između brige i gušenja, i kako popraviti ono što je puklo između nas?
U oluji jedne sarajevske noći, shvatila sam da sam zarobljena između dva muškarca i dva svijeta. Svaki dan donosio je nove izazove, dok sam pokušavala ostati vjerna obitelji, tradiciji i vlastitim željama. Tek kad sam se suočila sa svojim strahovima i istinom u sebi, pronašla sam snagu za novi početak.
Moje ime je Dario i nikada nisam mislio da ću voziti bicikl stotinama kilometara, ali obećanje koje sam dao svom sinu Filipu ne da mi mira. Njegova bolest nas je slomila, ali njegova posljednja želja postala je moj put prema iscjeljenju. Ovo je priča o gubitku, ljubavi i borbi protiv vlastitih granica.
Od trenutka kad sam čula Mirzinu rečenicu: ‘Mama bi mogla s nama’, znala sam da će ovo biti borba. Kupovina prvog stana trebala je biti ostvarenje sna, ali umjesto toga, našla sam se u vrtlogu obiteljskih očekivanja, dugova i neizgovorenih zamjerki. Moja borba za vlastiti mir pretvorila se u pitanje: gdje prestaje dužnost, a počinje pravo na vlastiti život?
Cijeli život sam vjerovala da sam Hrvatica, odgajana u malom mjestu kraj Osijeka. Tek s 65 godina, nakon smrti roditelja, otkrila sam da sam zapravo usvojena i da su moji biološki korijeni bosanskohercegovački. Ta spoznaja mi je promijenila sve – od odnosa s obitelji do osjećaja pripadnosti.
