Usred hladne sarajevske noći, s dvoje djece i jednim koferom, napustila sam muža nasilnika. Godinama sam se borila s osudom, siromaštvom i odbacivanjem vlastite porodice. Danas, kad gledam unatrag, pitam se ima li svaka žena snage da preživi ono što sam ja prošla.
Zovem se Ivana i cijeli život sanjam o obnovi stare kuće mojih roditelja u okolici Osijeka. Moj muž Dario je pod snažnim utjecajem svoje majke, koja nas uporno nagovara da ulažemo u njezinu kuću u Sarajevu, umjesto u naš san. Osjećam se izdano, izgubljeno i pitam se vrijedi li boriti se za svoj dom kad obitelj vuče na drugu stranu.
Zovem se Lejla i radim kao odgajateljica u sarajevskom vrtiću. Priča male Amine, djevojčice koja je tiho patila zbog porodičnih problema, zauvijek mi je promijenila pogled na djecu i njihovu snagu. Ovo je priča o borbi za dijete kad se čini da su svi protiv vas.
Zovem se Ana i svaki put kad zazvoni telefon, srce mi preskoči. Moja kćerka, Marta, javlja se samo kad joj treba novac, a naš odnos se sveo na zahtjeve i bolne tišine. Ovo je priča o mojoj krivnji, boli i tihoj nadi da će Marta jednog dana poželjeti razgovarati sa mnom, a ne s mojim novčanikom.
Zovem se Ivana i već tri godine živim između dvije vatre: ljubavi prema mužu Dariju i vjernosti svojoj obitelji. Nakon što je Dario prekinuo svaki kontakt s mojima zbog sitnih nesuglasica, naš brak je postao pun tišine, ljutnje i neizgovorenih riječi. Svakim danom osjećam kako se lomim, pitajući se gdje prestaje ljubav, a počinje žrtva.
Ovo je priča o meni, Azri, majci iz Sarajeva, koja je izgubila kontakt sa svojim sinom Adnanom nakon što se oženio Eminom. Kroz bolne razgovore, nesporazume i osjećaj izdaje, pokušavam pronaći način da vratim svog sina i obnovim našu porodicu. Ovo je moj vapaj za razumijevanjem i savjetom.
Sve je počelo jednim telefonskim pozivom koji je promijenio moj život. Nana, kojoj sam godinama bila oslonac, odjednom mi više nije vjerovala, a porodica me optužila za nešto što nikad nisam učinila. U ovoj priči dijelim bol izdaje, borbu za istinu i pitanje: može li se ikada ponovo vjerovati najbližima?
Zovem se Amira i svaki put kad zazvoni telefon, srce mi preskoči. Moja kćerka Lejla javlja se samo kad joj treba novac, a ja se pitam gdje je nestala ona djevojčica koja mi je nekad vjerovala. Ovo je priča o boli, razočaranju i traženju puta nazad do vlastitog djeteta.
Moje ime je Lana i imam devet godina. Ove godine sam naučila da ponekad ljudi ne vide dijete, već samo ono što im smeta – moju dugu, kovrčavu kosu. Ovo je priča o borbi moje mame i mene protiv nepravde koja me naučila koliko je važno biti svoj.
Godinama sam živjela u tišini, odvojena od svoje kćeri Lejle, dok nas nije spojio zajednički rad u vrtu. Kroz zemlju, znoj i suze, naučile smo opraštati i ponovno graditi povjerenje. Danas se pitam koliko nas je spremno boriti se za ljubav kad sve izgleda izgubljeno.
Te noći, dok je moja kćerka Lejla neutješno plakala, a supruga Amra me gledala očima punim umora i tuge, donio sam odluku koja je promijenila sve. Poslao sam ih kod njene majke u Sarajevo, misleći da bježim od problema, a zapravo sam ih tek tada počeo razumijevati. Ovo je priča o boli, samoći i šutnji koja vrišti, ali i o tome kako se iz ruševina može izgraditi nešto novo.
Ovo je moja priča, priča žene iz Sarajeva koja je nakon godina trpljenja muževljeve nevjere i nasilja odlučila okončati brak. Najveća bol nije bio sam razvod, već trenutak kad su mi djeca okrenula leđa i optužila me za sve što se dogodilo. Danas, godinama kasnije, još uvijek tražim način kako vratiti njihovo povjerenje i ljubav.