Zovem se Ivana i živim s Damirom, gdje svako jutro započinje šutnjom i pogledima koji više bole od riječi. Kruh i čaj na našem stolu postali su simboli svega što nedostaje među nama – pažnje, poštovanja, razumijevanja. Svakim danom osjećam kako se gušim u neizgovorenim očekivanjima i pitanjima o vlastitoj vrijednosti.