Nikada neću zaboraviti onaj ponedjeljak kad sam, s krpom u ruci i glavom pognutom, prvi put zakoračila u ured poznate zagrebačke marketinške agencije. Tri dana slušala sam podrugljive komentare, gledala prevrnute oči i osjećala kako me ljudi tretiraju kao da sam nevidljiva, a zapravo sam upijala svaku riječ, svaki pogled, svaku tajnu. Petak je donio preokret – ušla sam u istu zgradu, ali ovaj put u odijelu, s novim titulom i moći da odlučujem o sudbinama onih koji su me ismijavali.