Zovem se Marija Petrović i već šest godina živim život između uloge bake, majke i, nažalost, obiteljske dadilje. Moja snaha Ivana uzima zdravo za gotovo da ću uvijek biti tu, dok se moje potrebe i osjećaji gube u buci svakodnevnih očekivanja. Ovo je moja priča – iskren vapaj za poštovanjem i razumijevanjem, ne samo od moje obitelji, nego i od svih koji su se ikada osjećali nevidljivo u ulozi njegovatelja.
Oduvijek sam mislila da je posao kod obitelji Kovačević ostvarenje snova — luksuz, sigurnost, poštovanje. No, jedne večeri, kad me gospodin Kovačević počeo pratiti nakon posla, cijela fasada se počela rušiti. Ono što sam otkrila o toj obitelji, ali i o sebi, zauvijek mi je promijenilo život.
Jedne olujne večeri, kao dadilja, pogriješila sam i izazvala paniku u cijelom našem selu. Moja pogrešna procjena dovela je do toga da cijela zajednica traži dječaka koji nikada nije bio nestao. Ova priča je o krivnji, sramu i pokušaju da vratim povjerenje onih koje sam najviše povrijedila.