Ovo je priča o danu kad su moje prijateljice, Ana i Lejla, neočekivano došle na moja vrata baš kad sam bila na rubu snaga. Kroz njihove zagrljaje i riječi podrške, shvatila sam koliko je važno imati nekoga tko te razumije, pogotovo kad obitelj ne vidi tvoju bol. Ova priča otkriva kako nas zajedništvo može izvući iz najdublje tame i potaknuti nas da priznamo vlastitu ranjivost.
Moja majka, nekad stub naše porodice, počela je tonuti u tamu depresije, a ja sam se osjećala bespomoćno i izgubljeno. Kroz suze, molitve i beskrajne razgovore s porodicom i prijateljima, pronašla sam snagu u vjeri i naučila da nada postoji čak i kad sve izgleda izgubljeno. Ovo je priča o mojoj borbi, ljubavi i vjeri koja me spasila.
Vratila sam se kući i pronašla oproštajnu poruku svog muža. U tom trenutku moj svijet se srušio, a svaka riječ na papiru bila je poput udarca. Kroz suze i bol, pokušavam shvatiti gdje smo pogriješili i ima li još nade za nas.
Odrastao sam u malom bosanskom gradu devedesetih, gledajući kako se moj otac udaljava, a majka nestaje u vlastitoj tišini. Njihova priča, ispričana kroz moje oči, ostavila je duboke ožiljke i pitanja koja me prate do danas. Je li tata zaista bio kriv što je mama izgubila volju za životom, ili smo svi bili žrtve vremena i nerazumijevanja?
Ova je priča o meni, Ivani, ženi iz malog mjesta kraj Tuzle, koja je sanjala toplinu doma i sretnu obitelj, a našla se u hladnoj kući punoj pukotina i s djetetom koje ne prestaje plakati. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje, umora i straha da sam podbacila kao majka. Kroz sukobe sa suprugom, nerazumijevanje okoline i vlastite unutarnje borbe, tražim tračak nade i odgovore na pitanja koja me proganjaju.
Moje ime je Lejla i oduvijek sam osjećala da se ne uklapam u sivilo svog grada. Dok sam pokušavala pronaći smisao i boje u svakodnevici, suočila sam se s nerazumijevanjem porodice, prijatelja i vlastitim strahovima. Ova priča je moj pokušaj da pronađem sebe kroz umjetnost, ljubav i gubitak.
Moje ime je Filip i ovo je priča o tome kako se moj svijet raspao kad je tata otišao, a mama ostala sama sa svojim tugama. Kroz godine sam pokušavao razumjeti tko je zapravo kriv i može li se uopće pronaći krivac kad ljubav nestane. Danas, kad gledam unatrag, pitam se jesmo li svi mi samo žrtve svojih očekivanja i neizgovorenih riječi.
