Moja trogodišnja kćer Lejla postala je žrtva vršnjačkog nasilja u vrtiću. Osjećala sam se bespomoćno dok se nije pojavio nepoznat čovjek, spreman učiniti nešto što ni ja nisam imala snage. Njegov čin promijenio je našu svakodnevicu i natjerao me da preispitam vlastite granice i hrabrost.
Moje ime je Lejla. Moj sin Tarik je imao intervju za upis u prestižnu osnovnu školu u Sarajevu. Ono što je rekao pred komisijom zauvijek je promijenilo naš odnos, ali i razotkrilo istinu o našoj porodici.
Ovo je priča o meni, Ivanu iz Osijeka, samohranom ocu koji je nakon iznenadnog gubitka doma i supruge morao pronaći snagu za svoju djecu. Suočio sam se s predrasudama, siromaštvom i vlastitim strahovima, ali i doživio neočekivanu podršku zajednice. Kroz suze i borbu, naučio sam što znači biti otac i čovjek.
Moje ime je Vesna. Nakon razvoda i godina samoće, pronašla sam ljubav u Emiru, ali moji sinovi, Ivan i Luka, nisu mogli prihvatiti moju sreću. Suočena s njihovim odbijanjem i vlastitom tugom, morala sam birati između srca i obitelji.
Moje ime je Ivana i život mi se preokrenuo onog dana kad sam pristala pomoći muževoj majci, a zauzvrat izgubila dragocjene trenutke sa svojim sinom. Dok sam pokušavala spasiti obitelj od financijske propasti, polako sam shvatila da gubim ono najvažnije – vezu s vlastitim djetetom. Sada se pitam jesam li napravila pravu stvar i koliko vrijedi žrtva koju sam podnijela.
Jedne olujne večeri, dok moj sin Luka crta u tišini, suočavam se s nemogućom situacijom: bivši muž Dario ne želi preuzeti odgovornost za Luku, ali ni ne dopušta mom novom partneru, Ivanu, da mu bude otac. Kroz ovu priču dijelim svoju borbu za mir, ljubav i novi početak u društvu koje još uvijek teško prihvaća promjene. Moja svakodnevica je ispunjena tugom, nadom i beskrajnom borbom za sreću svog djeteta.
Moja mama, Jasna, cijeli život je radila u vrtiću i nakon mirovine postala dadilja za tuđu djecu. Kad sam je zamolila da mi pomogne s mojim sinom i kćeri, odbila je bez puno razmišljanja. Ova priča je moj pokušaj da shvatim zašto su tuđa djeca važnija od vlastitih unuka i kako se nosim s osjećajem odbacivanja.
Godinama sam radila u Njemačkoj, odvajala od usta da bih svojoj djeci kupila stanove u Sarajevu i Zagrebu. Sada, kad sam se vratila, osjećam se kao gost u njihovim životima, a vrata koja sam im otvorila sada su za mene zatvorena. Pitam se gdje sam pogriješila i ima li još nade za našu obitelj.
Moje ime je Ivana i majka sam troje djece koja nikada ne miruju. Svaki dan je borba između ljubavi, iscrpljenosti i osjećaja krivnje pred drugim roditeljima. Ova priča je moj vapaj, ali i priznanje da, unatoč svemu, nitko osim mene ne može izdržati ovu oluju.
Od prvih dana života moje kćerke, Lejle, trudila sam se pružiti joj sve najbolje. Luksuzna odjeća, posebna pažnja i želja da ima ono što ja nikad nisam imala, doveli su me do sukoba s porodicom i osude okoline. Kroz suze i borbu s predrasudama, pitam se gdje je granica između ljubavi i pretjerivanja.
Sve je počelo jedne olujne noći kad je moj muž, Ivan, predložio da našeg sina Leona pošaljemo kod njegove majke u selo. Osjetila sam da iza toga stoji nešto više od obične brige, a svaki dan borbe za svoje dijete me lomio i iznutra i izvana. Ovo je priča o mojoj borbi, očaju i izborima koje sam morala napraviti za svoju obitelj.
Usred nedjeljnog ručka u Zagrebu, moja sestra Ivana je eksplodirala pred cijelom obitelji. Njena odluka da ima veliku obitelj izazvala je stare rane i podijelila nas. Sada se pitam hoćemo li ikada ponovno pronaći zajedništvo koje smo nekad imali.
