Sve je počelo jednim običnim subotnjim jutrom, kad sam sa sestrom Lejlom odlučio prodavati kolače ispred naše zgrade u Sarajevu. Nismo ni slutili da će nam netko ukrasti sav novac koji smo skupljali za napuštene pse, ali ono što je uslijedilo pokazalo mi je koliko zajednica može biti snažna kad se dogodi nepravda. Ova priča je o povjerenju, razočaranju i neočekivanoj podršci koja nas je vratila na noge.
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam sanjala da svojoj djeci, Ivanu i Emi, ostavim nešto vrijedno. Kad sam Emi dopustila da živi u stanu u Zagrebu, nisam ni slutila koliko će ta odluka uzdrmati našu obitelj. Ova priča je o povjerenju, razočaranju i pitanjima što zapravo znači biti roditelj.
Te večeri, kad smo ostavili djecu kod moje mame, nisam ni slutila da će me sin nazvati uplakan i moliti da dođe kući. Sve je počelo s našom odlukom da kupimo stan na kredit, što je pokrenulo lavinu problema i napetosti u obitelji. Sada se pitam jesmo li ikada smjeli riskirati mir naše djece zbog vlastitih snova.
Nakon šesnaest godina tišine, moj bivši muž, Ivan, iznenada se pojavio na mom pragu, bolestan i bez igdje ikoga. Naši sinovi, Filip i Dario, oštro su protiv toga da ga primim nazad, a ja se nalazim rastrgana između prošlih rana i sadašnje ljudskosti. Ova priča je moj pokušaj da pronađem odgovor na pitanje: što znači oprostiti i gdje su granice suosjećanja?
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam posvetila svojoj djeci, ali sada, kad mi najviše trebaju, osjećam se zaboravljeno i usamljeno. Nakon godina žrtvovanja, odlučila sam im postaviti ultimatum: ili će mi pomoći ili ću prodati kuću i otići u dom za starije. Ova odluka pokrenula je lavinu emocija, sukoba i istina koje su godinama bile skrivene ispod površine naše obitelji.
Moje ime je Dario, samohrani otac iz Sarajeva. Nakon što smo djeca i ja izgubili dom zbog požara, suočili smo se s očajem, ali i neočekivanom toplinom zajednice. Ova priča je o borbi, ponosu i ljudima koji su nam vratili vjeru u život.
Moje ime je Dario i nakon razvoda borio sam se za skrbništvo nad svojom djecom, suočavajući se s predrasudama, obiteljskim sukobima i vlastitim slabostima. Ova priča vodi vas kroz moju borbu, sumnje i trenutke kada sam poželio odustati, ali i kroz ljubav prema svojoj djeci koja mi je davala snagu. Možda kraj nije onakav kakav biste očekivali, ali vjerujem da će vas potaknuti na razmišljanje o tome što je zaista najbolje za djecu.
Nikada nisam zamišljala da ću živjeti u kući koja prokišnjava, s djetetom koje svakodnevno testira moje granice. Ali baš kroz te pukotine i njezine nestašluke, pronašla sam ono što znači biti istinski sretan. Ovo je priča o tome kako su me nevolje naučile voljeti neočekivano i prihvatiti život kakav jest.
Jednog kišnog popodneva, dok su se igračke kotrljale po podu, suočila sam se s Ivanovim prvim velikim prkosom. U tom trenutku, između ljutnje i očaja, okrenula sam se vjeri i molitvi, tražeći snagu da budem strpljiva majka. Ova priča je moj iskreni pogled na roditeljstvo, borbu s vlastitim slabostima i pronalaženje nade kad je najteže.
Nikada neću zaboraviti trenutak kad sam shvatila da moja majka uvijek bira moju sestru, čak i kada to znači povrijediti mene i moju djecu. Ova priča vodi vas kroz bolne obiteljske odnose, izdaju i pokušaj da pronađem svoje mjesto u vlastitoj obitelji. Sve što sam željela bilo je da moja djeca osjete ljubav bake, ali umjesto toga doživjela sam najdublje razočaranje.
Sve je počelo jedne olujne večeri kad sam saznala da moj muž, Dario, ima drugu ženu. Naša djeca, Ivana i Filip, postali su taoci naših svađa i boli. Suočena s izborom – intervenirati ili pustiti djecu da sama odluče – borim se s vlastitim strahovima, ljubavlju i osjećajem krivnje.
Moje ime je Dario i godinama sam živio pod istim krovom sa svojom ženom Ivanom i njenom majkom, gospođom Ljubicom. Kada je Ivana otišla, ostao sam s Ljubicom i našao novu ljubav, ali ona mi je postavila ultimatum: ili ona ili tvoja svekrva. Ovo je priča o tome kako su obiteljske granice, tradicija i očekivanja skoro uništili moju sreću.
