Moja svekrva je, bez mog znanja, bacila moju kolekciju stripova iz djetinjstva. Ta kolekcija bila je moj bijeg, moj podsjetnik na oca kojeg sam prerano izgubila. Ova priča je o boli, povjerenju i pitanjima gdje su granice u obitelji.
Sve je počelo jednim poniženjem pred prozorčićem školske menze. Moja baka je pokušavala zaštititi moje dostojanstvo, ali osjećaj srama i bijesa me pratio godinama. Pitam se, vrijedi li u školi samo ono što imaš u džepu?
Odrastao sam u malom stanu u Sarajevu, gdje su naši susjedi, porodica Džemalović, svakodnevno vodili borbu s glađu i očajem. Najviše me pogađala mala Amra, djevojčica iz susjedstva, čiji je otac bio alkoholičar, a majka tiha sjena žene koja je nekad imala snove. Kroz godine sam gledao kako ih siromaštvo i očaj lome, a osjećaj nemoći i krivnje pratio me do danas.
Moje ime je Ema i sa šest godina sam prvi put shvatila što znači biti ostavljen. Godinama sam čekala majku u domu za nezbrinutu djecu, nadajući se da će se vratiti po mene, ali život mi je donio novu priliku kroz obitelj koja me odlučila voljeti kao svoju. Ovo je priča o boli, nadi i pronalasku doma tamo gdje ga najmanje očekuješ.
Odrasla sam u Sarajevu, gdje su mi djed i baka bili drugi roditelji. Djed je bio moj heroj, ali odnos s bakom bio je pun boli i nerazumijevanja. Ova priča je moj pokušaj da shvatim zašto ljubav nije uvijek uzvraćena i kako se nositi s obiteljskim tajnama.
Moje ime je Lana, imam jedanaest godina, i mislila sam da će moj prvi školski ples biti čaroban. Te večeri, umjesto podrške, dočekale su me grube riječi mojih roditelja, koje su mi slomile srce i samopouzdanje. Ovo je priča o tome kako jedna večer može promijeniti sve i kako sam pokušala pronaći sebe nakon što su moji snovi pukli.
Moja majka, Marija, uvijek je vjerovala da prošlost ne vrijedi ništa, a da je moja dužnost pomoći joj sada kad je stara. Nikada nije priznala koliko su njene riječi i hladnoća povrijedile moje djetinjstvo. Sada, kad traži moju pomoć, osjećam se rastrgano između osjećaja krivnje i vlastite boli.
Nikada neću zaboraviti dan kad sam, kao šestogodišnjak, rekao vlastitoj majci da ode. Taj trenutak me proganja cijeli život, oblikujući moje odnose i osjećaje prema obitelji. Sada, kao odrasla osoba i roditelj, još uvijek pokušavam razumjeti težinu te odluke i oprostiti sebi.
Moje ime je Dario i cijeli život sam osjećao da sam višak u vlastitoj obitelji. Odrastao sam uz očuha koji me nikada nije prihvatio kao svoga, a majka je bila rastrgana između ljubavi prema meni i želje da sačuva svoj brak. Ovo je priča o tome kako sam naučio tražiti svoje mjesto pod suncem, usprkos svemu.
