Moja ćerka Jelena tvrdi da je moj verenik prevarant i pokušava da me spreči da se udam. Suočavam se sa sumnjama, porodičnim sukobima i pitanjem kome da verujem. Dok vreme prolazi, moram da odlučim da li ću slušati svoje srce ili razum.
Imam 63 godine i nakon što sam ostala udovica, život mi je postao tih i prazan. Sve se promijenilo kad sam upoznala Mirzu, ali okolina nije imala razumijevanja za moju sreću. Borila sam se s osudama, samoćom i vlastitim strahovima, ali nisam odustala od prava na ljubav.
Zovem se Lejla i ovo je priča o tome kako sam, među sarajevskim mahalama, morala preživjeti pod teretom porodičnih očekivanja i tuđih odluka. Sama sam odgajala sina, suočena s osudom, siromaštvom i boli napuštanja od onih koji su me trebali voljeti. Ovo je moja ispovijest, moj tihi krik svima koji se osjećaju sami protiv svijeta.
Od prvih dana života moje kćerke, Lejle, trudila sam se pružiti joj sve najbolje. Luksuzna odjeća, posebna pažnja i želja da ima ono što ja nikad nisam imala, doveli su me do sukoba s porodicom i osude okoline. Kroz suze i borbu s predrasudama, pitam se gdje je granica između ljubavi i pretjerivanja.